Bio sam u Raju, a sada mi to izgleda kao san,
kojeg sam ipak zabilježio Canonom.
Tamo je planina koja strši u nebo i kršćani i muslimani
kažu da je Adam, kad ga Bog istjerao iz svog atara,
ugazio na ovaj vrh i tamo u kamenu
ostavio 180 cm dugi otisak stopala.
Znači da je bio kus čovika, visok cca 10 m.
Zato kršćani i muslimani vrh zovu Adam`s peak.
Budisti trag zovu Sri Pada i kažu da je tamo ugazio Buda,
za Hinduiste tu je prošao Shiva,
a ja mislim da se po ovim gudurama motao neki hrvat
i da je to njegov trag, zato nisam tamo išao.
Fala Senanayaki koji je učinio ove dvije slike za mene,
Zauzeli smo padinu brijega i ulogorili se
što je noću izgledalo nešto glamuroznije.
Zadatak je bio na lokaciji Laxapana sagraditi branu,
a tunelđije da provrte tunel kroz koji će se,
8 km nizvodno i 300 m niže, na lokaciji Polpitiya
vodu usmjeriti kroz cjevovod
na turbine u zgradi centrale
gdje dvaput godišnje sunce tuče ravno u tjeme.
Maskeliya Oya je znala podivljati u monsunskom periodu
a kad je bila mirna lovili smo ribe.
Jedan Frane i ja!
Na gradilištu smo imali svoje kuhare
tako da nismo primjetili razliku od domaće hrane,
ali alkohola nije bilo, i konobare smo prekrstili u Frane,
da ne lomimo jezik njihovim imenima.
U slobodno vrime išli smo okolo, i
u Kitulgalu me poveo pok. dr. Kruno Simon
Sorbonski đak, poliglot i prevodioc filmova.
Sa terase lokala puca pogled na rijeku i
mjesto gdje je bio sagrađen most za potrebe
snimanja filma „Most na rijeci Kwai“.
Ili smo išli u nedaleko mjesto Hatton.
u trgovinu ili kupnju suvenira.
Ponekad smo išli u grad Kandy
gdje je lociran botanički vrt Peradeniya
pun različitog bilja
i cvijeća,
orhideja
i drvo kod kojeg je svaki od nas zastao.
Da mi je znat ko ga je posadio!!??
Ceylon, sada Sri Lanka, ima bogatu prošlost,
koju predstavlja i golemi kamen u ravnici, Sigiriya, Lion Rock,
Prije 50 i kusur godina, u 4 godine sam 1000 puta išao
od točke A do B i natrag i prešao 6000 km.
Išlo se kozjim (magarećim) putem kroz šumu,
jer cesta nije bilo, a nije bilo ni automobila.
Poneki put bi se potrefio neki ribarski brod
koji bi nam ućario ta 3 km. šetnje.
Na avio snimku ucrtao sam 4 kilometarsku rutu
proljetne šetnje, na koju vodim i vas.
Krećem od kuće niz moju kalu.
U vrtu bob procvjetao.
Na rivi je mirno,
samo lovac s ostima gađa ciple.
Brodovi u marini čekaju ljeto i svoje gospodare,
a djevojčice odmaraju poslije rolanja.
Još jedan pogled nazad kroz sajle jarbola, a napred,
turistički brodovi parkirani i s jedne i druge strane,
čekaju ljetnja krstarenja.
Uz put, pod borovima procvjetale ciklame.
Barka je spremna isploviti,
da ribar spusti mreže u more.
Evo i prvih vikendica na Novu pošticu.
Na drugoj strani svjetionik i križ,
a predamnom profesionalni šetač.
Na pola puta prve vikendice na jelšanskoj strani,
ali još uvijek u ataru k.o. Vrboska,
nalaze se na istočnoj strani uvale Milna,
gdje su pripreme za sezonu u tijeku.
Ponovljuju se apartmani, a
neki Hrvoje je krstio svoje stine.
Osvrćem se na ulaz u naš fjord i brežuljak Hum.
Križ na njemu se iz ove daljine ne nazire.
Punta Glavica je još uvijek osvjetljena suncem.
Klupa za predah s putokazima.
Vikendice pod cestom iz vremena manje urbanističke brige,
sada se oblače za podizanje energetskog faktora.
Jelšanska Gradina (groblje) na vidiku
i klupa za odmor i pogled u daljinu.
Još jedan pogled na našu puntu Glavice
i na ribara koji baca mrižu, dok još smije.
Ispred ulaza u Jelsu
mladići vrijedno vježbaju.
Centar je u izmaglici,
a lanterna na Purpureli obasjana zalazećim suncem.
Ribar plete mrižu svoju, koja njemu triba,
i mačak zna da može mirno ubit oko,
jer u Koli Andretovih te mriže rade i za njega.
Kompozitor Dobronić zapisuje svoje note,
mostići preko potoka i palme su u sjaju zalazećeg sunca,
Kako u subotu nije bilo vjerskih aktivnosti, a osvanio sunčan dan
to se vajalo pripremit za nepoznate, nepozvane goste.
U ozračju čudotvornog križa vajalo je da i jo buden čudotvorac,
kad već nema pomoći od Velikog Alexxl-a kojem omilila Kapetanska kuća !!
Vajalo se oslonit na kvartet četiri K
koje san stavi na sušilo.
Torta, četiri - nula - nula - križ, je spremna.
Posli juhe pokripit ću ih s pašteton od bakalara
na popečeni kruh
i salata za kasnije.
Sve servirano i kad su došli bićerin orahovice za start.
Dok smo ispraznili pjate s juhom i bakalarom žar se napravio
i kvartet se počeo cvrčit na gradele te za kratko vrime
došao na stol.
Onda smo se prihvatili posla,
i na kraju uz komad torte i malo prošeka zaorila se pisma.
Privučena pismom, koja se čula na daleko,
komšinica, nam donila još malo njenih kolača.
U subotu predvečer organiziran simpozij o povijesti Vrboske i njenim umjetninama.
Govorili su profesor J. Bracanović o razvoju mista i župe,
profesorica D. Bilić o arhitekturi crkava, akademik R. Tomić o umjetninama,
te posljednji, ali ne manje važan varbuovjanin, don Ivica,
naravno o čudotvornom sv. Križu.
Domicilni župnik don Emil, pozdravio sve i otvorio skup.
Predstavio predavače
Skup je započeo pismom klape "Kaštilac",
a pivali su nakon svakog izlaganja i, naravno, na kraju.
Dogovor o prezentaciji slika uz izlaganje.
Crkva je bila puna, a
jedino je na balaturi bilo mista
Došao i mišćanin, majstor fotografije A. Damjanić
Sva izlaganja, a posebno don Ivice
publika pažljivo i s interesom slušala.
Na kraju braću Damjanić nagovorio da mi stanu u fermu
kako bi ih uslikao. Morao sam ispaliti i drugi hitac,
jer prvi nije dobio prolaznu ocjenu od meštra.
I na odlasku njihov susret sa još jednim rođacima.
Poslije nedjeljne glavne mise i presesjuna okolo mista,
pučanstvo se povuklo na rezervni položaj na molu bondu,
di je priređen "varbovaški stuol" od ruku vridnih varbovaških kućanica i ugostitelja
koji su pripremili mnogobrojne slatke i slane delicije.
Na sjevernoj strani zaljeva, molo bonda,
postavljeni stolovi
gdje je narod pohrlio da se okripi.
Tu se riže kruh (naš svagdanji !!)
i kuha rižot, (ne baš svagdanji !)
i prave se pjatonce bloga božjega,
a kad je rižot kuhan i spreman za stol,
i kuogo se more opustit uz žmul..... sigurno ne Coca Cole!
Komu bude tribalo ovog cvića zna di će ga doć ubrat.
Altrokie švedski stol !!
Bilo je i slanih srdela
i salate od hobotnice
a slatkiega ko u priči!
čak i za dijabetičare.
I još desetak - petnaest različitih dezena slatkiša.
Ova torta je načeta,
a da mi je znat ko će imat koraja
uništit ovi čudotvorni sveti križ!!??
Proslava 400 obljetnice maraškog pietka je u punom zamahu.
Višednevno slavlje ispunjeno uglavnom misama i presesjunima.
U subotu i simpozij; ... izlaganje više profesora i svećenika
i akademika Radoslava Tomić o povijesti Vrboske i njenim umjetninama.
Sada se ukrašavaju crkve
postavljanjem zelenih pletera.
I riva je okićena,
na mostu broj godišnjice s križem na brdu
i na roza kući u pozadini.
U crkvi predmetni križ izložen
i remeta pali sviće pred recitiranu misu.
Kad je križ, navodno, proplakao
bio je prost, običan.
Kasnije optočen zlatom, srebrom i biserjem
Kako je ovo jutarnja recik.. ups, recitirana misa
orgulje na balaturi miruju.
Baldahin pod kojim će križ biti prenošen
čeka svoj trenutak
Vjernici pristiži i klanjaju se križu
Sve je spremno za misu
i župnik započinje recitirati (adoćo me je!)
malobrojnima.
Kasnije poslije podne je već druga pisma.
Članovi nanovo osnovanog bratstva „Čudotvornog sv. Križa“
pristižu
i oblače uniforme
i sakupljaju se
u župnom dvorištu
odakle će, kad dođe vrime
preko šematorija,
napred članovi bratstva,
za njima popovi
koje slijedi
lokalni biskup, ući u crkvu.
Orguljaš i voditeljica zbora na balaturi su spremni.
I nepivači sjede na balaturi
ili vire kroz reštelade
dok zbor započinje pjevanje.
Sad su popunjena sva mjesta,
a dosta njih ostalo na šematoriju.
Misa je u tijeku
i sluša se i na vratima
i potrajati će sve do mraka,
kada će krenuti procesija
i premještanje križa u crkvu tvrđavu.
Uz put prolaska izložena slika križa koju dotični čuva u kući.
Osvjetljavaju se križevi, na tvrđavi,
onaj na Humu
i na prije spomenutoj kući
Crkva – tvrđava očekuje čudotvorni križ
i evo, baldahin je već tu.
Kandelabri ulaze prvi
za njima bratimi i zbor,
potom križ pod baldahinom.
Povorka je velika
i svi ne mogu stati unutar crkve
Tu će prespavati dvije noći, da bi se u nedjelju,
uz još brojniju ekipu uzvanika,
a poslije svečane mise na otvorenom,
procesijom oko mjesta, vratio u matičnu crkvu,
što će bit moja slijedeća tema, uz još zanimljivih detalja.
Zavartilo se još jedno godišće i maraški pietak non je ispri vrot.
11. travnja 1614. g. navodno, u kući Ordinanović
raspelo na zidu proplakalo krvavim suzama.
To je vrime žestokih neprijateljstava među vrbovačkim bratovštinama.
Isto se navodno dogodilo stotinu godina prije u Hvaru,
u vrime bune Matije Ivanića, i tamo se dogodilo „čudo“,
proplakalo raspelo krvavim suzama.
Spomen na vrbovačko plakanje premješteno
u prvi petak mjeseca ožujka /marta/morča,
da bi se izbjeglo moguće preklapanje s Uskrsom.
Ove godine je četiristo godišnjica pa je sve dignuto na veću razinu.
U mojen malon mistu
imamo dvije crkve i tri manje crkvice.
Naravno, glavna mjesta višednevih događanja će biti crkve
i procesije oko njih i oko čitavog mista.
Crkva sv. Lovre je u funkciji, a sv. Marije (tvrđava) je atraktivna samo izvanka.
Triba navrime sve pripremiti i urediti da bude što reprezentativnije.
Stanje prije restauracije sa smokvom na vrhu pod puškarnicama
Sada umijena i impregnirana,
a stara željezna vrata
zamjenjena s drvenim.
Banki se čiste i provjetravaju,
a unutar tvrđave
bilo bi potrebno poduzeti
puno veće
i ozbiljnije zahvate
na rekonstrukciji i uljepšavanju
Mjenjaju se bočna vrata
i na crkvi sv. Lovrinca
koja je u punoj funkciji i
„ čuva jedan od najbogatijih slikarskih fundusa u Dalmaciji,
naročito kada se broj i kvaliteta umjetnina
stavi u odnos s veličinom mjesta i brojem stanovnika.“
Na glavnom oltaru je poliptih Paola Veronesea
U centru sv. Lovro s gradelama
desno sv. Mikula, moj imenjak,
a livo Ivan krstitelj
dole livo ; evo vam vaše blago!
dole desno; a evo tebe na gradelama.
Celestin Medović – Poklon Mudraca
i sv. Antun u ekstazi.
Jacopo de Ponte Bassano – Gospa od ružarija
Antonio Sciuri- Rođenje Bogorodice i
Stefano Celesti – Gospa od Karmela
Giusepe Alabardi – Kristovo uskrsnuće i
skidanje s križa.
C. Medović – rođenje Krista i
Marko Rašica – Gospa od Karmela
Balatura s orguljama,
krstionica,
ispovjedaonica,
i sakrištija.
Oltar s križem i kućicom di se čuva čudotvorno raspeće.
Kako je križ glavni glumac i ako mogu drugi,
možemo i mi na Hum, ništa manji od Kerumovog.
Put do gore i nije tako loš,
a uz put leži veteran bez zadnjice.
Šetnjom za 20 min. stigo san na vrh
odakle je prema istoku pogled na Zečevo i dalje prema Biokovu
Na jugu je Vrbanj i neko čisti masline
Naše malo misto je prema jugo istoku
i onda reminiscencija, 40 godišć nose,
na ugodnu šetnju negdje u ovo doba.
Tvrđava, Gospa, dominira među kućama,
a tu pod nogama je i trigonometar.
Pristiže ekipa s agregatom i gorivom
i sada treba skrojiti križ,
iskopati rupu di ćemo ga posadit.
Na vrh postavljena etiketa,
a mi malo stariji možemo snimati ili sest i odmorit se.
