geomir

nedjelja, 27.04.2014.

DIZALICA

ilitiga KRAN na baušteli

Rekonstrukcija kuće u drugom redu je problematična
u pogledu efikasne organizacije gradilišta.



Srećom, današnjom tehnikom
(Wiki kaže da su je još stari Grci inventali,
ali im sigurno nije bila baš ovakva!)



se jednostavno opslužuje majstore



potrebnim materijalima



i tako omogućuje lagodan rad



i miran san.

- 20:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.04.2014.

JAPJENICA

na Roskarsnicu

Japjenica, vapnenica ili klačina je služila za dobijanje vapna.
Paljenjem njen volumen sagorijeva i pretvara se u vapno
koje je služilo kod starog načina gradnje i bojanja kuća.
Paljenje vapnenica je prastari, od antičkih vremena,
način za dobijanje vapna, a vapnarstvo je bila
značajna privredna grana na hvarskom području.
Kada je ova japjenica bila napravljena i bila spremna za paljenje
došla je mobilizacija za vojsku, jer je započeo Prvi svjetski rat.
I tako je do danas ostao sačuvan ovaj raritetni spomenik tradicijske arhitekture.
Arhitektonski oblik vapnenica je vrlo specifičan
i u graditeljskoj je tradiciji starih mediteranskih kultura.



Obznanjena je proslava stotog rođendana JAPJENICE



na roskarsnici u organizaciji udruge Pjover.



Pomaže i Evropa.



Otišao sam do japjenice



dan prije



da je na miru poslikam



izvana



i iznutra.



Opis japjenice sam naveo na početku.



Popis etno-eko sela u konfinu grada Hvara.



Stigao san u zakazano vrime,



a već su grabjani i grabjanke




prionuli čišćenju



i sječenju divljeg raslinja



okolo i po slavljenici.



Na otvor postavljen njen smanjeni model



i Jupi dobio zadatak



da ga čuva.



Prešident udruge također sve registrira u pikselima.



Višecijevni bacači spremni,



a rashladni sistem uključen,



dok kafe-kuharica donosi punu teću.



Kao hijeroglifima ispisane okolne padine



izazivaju poštovanje prema trudu naših predaka



pod, u daljini nazirućom,



glavicon svietega Mikule.



Uz tek procvjetani žuk



i razno divlje cvijeće,



a pritom intezivno radeći,



usta se znaju dobro osušit.



Pročišćen je i stari antički put



uz kojeg je stara gustirna i kamenica



u kojoj još uvijek ima



vode i..... mene.



Tu je i kostur jednog smriča



ispred starog trîma.



Idem napred do vrha, do crkve sv. Vida,







koja je na vidikovcu



prema Paklenim otocima.



Kod japjenice popravljaju se zidići



i pali se ubrano šiblje



kojeg svi donose na mjesto potpale



što će kasnije poslužiti i u neke druge svrhe,



a u paljenju su naročito atraktivni baletni koraci.



I najmlađi



imaju posla.



Pred podne postavljena sofra,



vade se neki novi aduti,



a djevojke su vješte u rezanju



pomidorih, paprika i kapule



Sad dolaze do izražaja gradele



i na mjesto paljenja šiblja meso se peče



ups.... ovo je iz nekog drugog filma !



Još malo pa gotovo,



a mladima pala snaga.



Sjeli smo



i pomolili se,



a onda prionuli okrepi.



Zatim je donesena



maketa japjenice



koja je zapaljena



i dobijeno vapno



podijeljeno



tako da



Jupi više nije imao što da čuva!

- 10:17 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 08.04.2014.

PO ŠUMAMA I GORAMA

od crikve do crikve

Posli proslave 400 godišnjice proplakanja čudotvornog križa (?),
a uoči Velikdena i presesjuna "Za križen"
organizirana cjelodnevna šetnja omladine noseći križ od Sv. Nedjelje
preko najvišeg vrha Hvara , Svirača i Vrbanja do mojeg mista.

Bilo je to malo puno za me, .....radije san otišo na svoj "križni put"
prethodno opisan, a njih ću dočekati na cilju.

Mlađi kolega ovdje objavio svoje viđenje puta
i meni dozvolio da s 5 njegovih slika upotpunim svoju priču
tamo di me nije bilo. Hvala Zvone !
A nije da nisan i ja išao gore što se može vidjeti OVDJE i OVDJE.



Put je planiran da se penje od Svete Nedjelje do crkvice zadužbine Ivana Paršić
podno glavice sv. Mikule, a onda spust do Svirača preko Vrbanja do Vrboske.



Povoljan znak se pojavio na nebu i put je mogao početi.



Krenulo se od crkve i prva postaja, .....
špilja nad mistom, nekadašnji augustinski samostan.



Zatim cik-cak puteljkom prema vrhu



u koloni po jedan



do zadužbine „Guospe od zdrovjo“



gdje se zakratko predahnulo poslije najteže dionice od cca 2 km,



jer sljedećih trinaestak kilometara je nizbrdica.



Ja sam ih pričekao na rivi, a cilj je crkva sv. Lovrinca.



S druge strane k crkvi pristiže i biskup Štambuk



i vjerojatno pita ovu omladinu kako to da nisu među hodočasnicima.



U dvoru pred crkvom stigli i drugi svjećenici



a i ovo dvoje žure da obuku misno odijelo.



Pristiže i ostala ekipa



onih koji su predvodili na križnom putu



na čelu s don Plenkovićem, hvaraninom, u službi na Braču



Zatim pristižu i ostali



i ulaze u crkvu



na glavna vrata,



a ostali gdje im je bliže.



Biskup se iz crne prebacio na crvenu monturu



i u crkvi se zauzimaju položaji.



Puk je ispunio



čitavu crkvu



i misno slavlje more počet.



Biskup i čudotvorni križ,



a muzičku kulisu stvaraju mladi.



Biskupsku propovijed



vjernici pažljivo odslušali.



UimeOcaSinaiDuhasvietega....
Amen!

- 15:34 - Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2014.

od 53. do 57.

U "Proljetnjoj šetnji" sam napisao:



Prije 50 i kusur godina u 4 godine sam 1000 puta išao od točke A do B i natrag
i prešao 6000 km. Išlo se kozjim (magarećim) putem kroz šumu,
jer cesta nije bilo, a nije bilo ni automobila.
Ta šetnja me ponutkala da još jednom obnovim sjećanje
na tu svakodnevnu četverogodišnju putešestviju kroz šumu.



U ono vrijeme ovako sam vidio početak puta kojim sam išao prema školi.
Samo sa kućom u dolje desnom ćošku.



Ovih kuća nije bilo, a put je bio uži



Sada je proširen zbog izgradnje rezervoara za vodu na brijegu.



Još jedan pogled na mjesto polaska i rodnu kuću.



Put zavija prema istoku,



a i ovdje su ciklame prosute uz put.



Olakšan je odvoz posječenih borova.



Na rakršću nema dileme, lijevo je izvorni put,



kojim smo išli u školu.



E ovdje je dilema, .... lijevo ili desno. Odlučujem ići lijevo



i nisam pogriješio. Podgradni zidovi su još tu
gdje su još onda izgrađene serpentine za prolaz kroz dolinu.
Mi smo uvik išli prečacem.



Dolje se čuju i vide kamioni i druge mašine.



Spuštam se u Milnu, davno sagrađenim, a sada napuštenim putem,



gdje je netko sada čak označio i smjer.



Kad smo išli ovim dijelom natjecali smo se tko će naći više rupa od mina



koje su bušene principom zračnog kompresora
s tom razlikom da je jedan radnik držao i pomalo vrtio trapanj (željezno svrdlo),
a drugi velikim mlatom /batom/ udarao po tom trapnju.



Dolina Milnô je oskvrnuta



putovima



i građevinskim strojevima,



a ovuda je išo i križ u veloj šetemoni!



Romantičnost krajolika je izgubljena.



Na drugoj strani doline, nastavak bivšeg puta se još nazire,



ali napred je sve više zarastao



i više se ne može proći bez akcije čišćenja.



Na podu je debeli sloj mahovine za božićni bor,



a od puta definitivno odustajem



i idem susjednim maslinikom koji se održava,



jer vlasnik do njega dolazi novoprobijenim putem



kojim i ja nastavljam



i dolazim do novog



Doma zdravlja na periferiji mjesta.



Da je originalni put bio čist opet bih došao ovdje



i poslije nekoliko desetaka metara



put je sada presječen



prilazom Domu zdravlja



kojim se dolazi s glavne ceste zaobilaznice,



a stari put nastavlja



dijelom koji je sada betoniran



do raskršća sv. Antonij



čija kapelica obnovljena



i put vodi dalje prema istoku



do prvih kuća kojih tada nije bilo.



A uz kuće ide cvijeće



smokve prolistale



cvijeće



cvijeće



šipak



cvijeće



i pomidore.



Prolazim pored sadašnje, nove škole



i nastavljam dalje uz crkvicu sv. Mihovila



kroz uske prolaze



i kale



do gospojice sarca Isusovega



pa onda kroz kolu Andretovih



uz staru ambulantu i njenog dobrog duha dr. Vojtjeh Bridu,



točno u podne



i stižem na odredište,..... naravno kasno.
Škole više nema!! cry



Lukobran Purpurela je još tu,



po kojem su hrabriji trčali po buri
i izbjegavali valove koji su prskali preko zida.



S druge strane uvale se vidi praznina,



a ponajbolje iz aviona.



Ostala je samo na staroj razglednici i u sjećanju.


- 14:14 - Komentari (26) - Isprintaj - #