geomir

nedjelja, 27.04.2014.

DIZALICA

ilitiga KRAN na baušteli

Rekonstrukcija kuće u drugom redu je problematična
u pogledu efikasne organizacije gradilišta.

Srećom, današnjom tehnikom
(Wiki kaže da su je još stari Grci inventali,
ali im sigurno nije bila baš ovakva!)

se jednostavno opslužuje majstore

potrebnim materijalima

i tako omogućuje lagodan rad

i miran san.

- 20:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.04.2014.

JAPJENICA

na Roskarsnicu

Japjenica, vapnenica ili klačina je služila za dobijanje vapna.
Paljenjem njen volumen sagorijeva i pretvara se u vapno
koje je služilo kod starog načina gradnje i bojanja kuća.
Paljenje vapnenica je prastari, od antičkih vremena,
način za dobijanje vapna, a vapnarstvo je bila
značajna privredna grana na hvarskom području.
Kada je ova japjenica bila napravljena i bila spremna za paljenje
došla je mobilizacija za vojsku, jer je započeo Prvi svjetski rat.
I tako je do danas ostao sačuvan ovaj raritetni spomenik tradicijske arhitekture.
Arhitektonski oblik vapnenica je vrlo specifičan
i u graditeljskoj je tradiciji starih mediteranskih kultura.

Obznanjena je proslava stotog rođendana JAPJENICE

na roskarsnici u organizaciji udruge Pjover.

Pomaže i Evropa.

Otišao sam do japjenice

dan prije

da je na miru poslikam

izvana

i iznutra.

Opis japjenice sam naveo na početku.

Popis etno-eko sela u konfinu grada Hvara.

Stigao san u zakazano vrime,

a već su grabjani i grabjanke

prionuli čišćenju

i sječenju divljeg raslinja

okolo i po slavljenici.

Na otvor postavljen njen smanjeni model

i Jupi dobio zadatak

da ga čuva.

Prešident udruge također sve registrira u pikselima.

Višecijevni bacači spremni,

a rashladni sistem uključen,

dok kafe-kuharica donosi punu teću.

Kao hijeroglifima ispisane okolne padine

izazivaju poštovanje prema trudu naših predaka

pod, u daljini nazirućom,

glavicon svietega Mikule.

Uz tek procvjetani žuk

i razno divlje cvijeće,

a pritom intezivno radeći,

usta se znaju dobro osušit.

Pročišćen je i stari antički put

uz kojeg je stara gustirna i kamenica

u kojoj još uvijek ima

vode i..... mene.

Tu je i kostur jednog smriča

ispred starog trîma.

Idem napred do vrha, do crkve sv. Vida,

koja je na vidikovcu

prema Paklenim otocima.

Kod japjenice popravljaju se zidići

i pali se ubrano šiblje

kojeg svi donose na mjesto potpale

što će kasnije poslužiti i u neke druge svrhe,

a u paljenju su naročito atraktivni baletni koraci.

I najmlađi

imaju posla.

Pred podne postavljena sofra,

vade se neki novi aduti,

a djevojke su vješte u rezanju

pomidorih, paprika i kapule

Sad dolaze do izražaja gradele

i na mjesto paljenja šiblja meso se peče

ups.... ovo je iz nekog drugog filma !

Još malo pa gotovo,

a mladima pala snaga.

Sjeli smo

i pomolili se,

a onda prionuli okrepi.

Zatim je donesena

maketa japjenice

koja je zapaljena

i dobijeno vapno

podijeljeno

tako da

Jupi više nije imao što da čuva!

- 10:17 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 08.04.2014.

PO ŠUMAMA I GORAMA

od crikve do crikve

Posli proslave 400 godišnjice proplakanja čudotvornog križa (?),
a uoči Velikdena i presesjuna "Za križen"
organizirana cjelodnevna šetnja omladine noseći križ od Sv. Nedjelje
preko najvišeg vrha Hvara , Svirača i Vrbanja do mojeg mista.

Bilo je to malo puno za me, .....radije san otišo na svoj "križni put"
prethodno opisan, a njih ću dočekati na cilju.

Mlađi kolega ovdje objavio svoje viđenje puta
i meni dozvolio da s 5 njegovih slika upotpunim svoju priču
tamo di me nije bilo. Hvala Zvone !
A nije da nisan i ja išao gore što se može vidjeti OVDJE i OVDJE.

Put je planiran da se penje od Svete Nedjelje do crkvice zadužbine Ivana Paršić
podno glavice sv. Mikule, a onda spust do Svirača preko Vrbanja do Vrboske.

Povoljan znak se pojavio na nebu i put je mogao početi.

Krenulo se od crkve i prva postaja, .....
špilja nad mistom, nekadašnji augustinski samostan.

Zatim cik-cak puteljkom prema vrhu

u koloni po jedan

do zadužbine „Guospe od zdrovjo“

gdje se zakratko predahnulo poslije najteže dionice od cca 2 km,

jer sljedećih trinaestak kilometara je nizbrdica.

Ja sam ih pričekao na rivi, a cilj je crkva sv. Lovrinca.

S druge strane k crkvi pristiže i biskup Štambuk

i vjerojatno pita ovu omladinu kako to da nisu među hodočasnicima.

U dvoru pred crkvom stigli i drugi svjećenici

a i ovo dvoje žure da obuku misno odijelo.

Pristiže i ostala ekipa

onih koji su predvodili na križnom putu

na čelu s don Plenkovićem, hvaraninom, u službi na Braču

Zatim pristižu i ostali

i ulaze u crkvu

na glavna vrata,

a ostali gdje im je bliže.

Biskup se iz crne prebacio na crvenu monturu

i u crkvi se zauzimaju položaji.

Puk je ispunio

čitavu crkvu

i misno slavlje more počet.

Biskup i čudotvorni križ,

a muzičku kulisu stvaraju mladi.

Biskupsku propovijed

vjernici pažljivo odslušali.

UimeOcaSinaiDuhasvietega....
Amen!

- 15:34 - Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2014.

od 53. do 57.

U "Proljetnjoj šetnji" sam napisao:

Prije 50 i kusur godina u 4 godine sam 1000 puta išao od točke A do B i natrag
i prešao 6000 km. Išlo se kozjim (magarećim) putem kroz šumu,
jer cesta nije bilo, a nije bilo ni automobila.
Ta šetnja me ponutkala da još jednom obnovim sjećanje
na tu svakodnevnu četverogodišnju putešestviju kroz šumu.

U ono vrijeme ovako sam vidio početak puta kojim sam išao prema školi.
Samo sa kućom u dolje desnom ćošku.

Ovih kuća nije bilo, a put je bio uži

Sada je proširen zbog izgradnje rezervoara za vodu na brijegu.

Još jedan pogled na mjesto polaska i rodnu kuću.

Put zavija prema istoku,

a i ovdje su ciklame prosute uz put.

Olakšan je odvoz posječenih borova.

Na rakršću nema dileme, lijevo je izvorni put,

kojim smo išli u školu.

E ovdje je dilema, .... lijevo ili desno. Odlučujem ići lijevo

i nisam pogriješio. Podgradni zidovi su još tu
gdje su još onda izgrađene serpentine za prolaz kroz dolinu.
Mi smo uvik išli prečacem.

Dolje se čuju i vide kamioni i druge mašine.

Spuštam se u Milnu, davno sagrađenim, a sada napuštenim putem,

gdje je netko sada čak označio i smjer.

Kad smo išli ovim dijelom natjecali smo se tko će naći više rupa od mina

koje su bušene principom zračnog kompresora
s tom razlikom da je jedan radnik držao i pomalo vrtio trapanj (željezno svrdlo),
a drugi velikim mlatom /batom/ udarao po tom trapnju.

Dolina Milnô je oskvrnuta

putovima

i građevinskim strojevima,

a ovuda je išo i križ u veloj šetemoni!

Romantičnost krajolika je izgubljena.

Na drugoj strani doline, nastavak bivšeg puta se još nazire,

ali napred je sve više zarastao

i više se ne može proći bez akcije čišćenja.

Na podu je debeli sloj mahovine za božićni bor,

a od puta definitivno odustajem

i idem susjednim maslinikom koji se održava,

jer vlasnik do njega dolazi novoprobijenim putem

kojim i ja nastavljam

i dolazim do novog

Doma zdravlja na periferiji mjesta.

Da je originalni put bio čist opet bih došao ovdje

i poslije nekoliko desetaka metara

put je sada presječen

prilazom Domu zdravlja

kojim se dolazi s glavne ceste zaobilaznice,

a stari put nastavlja

dijelom koji je sada betoniran

do raskršća sv. Antonij

čija kapelica obnovljena

i put vodi dalje prema istoku

do prvih kuća kojih tada nije bilo.

A uz kuće ide cvijeće

smokve prolistale

cvijeće

cvijeće

šipak

cvijeće

i pomidore.

Prolazim pored sadašnje, nove škole

i nastavljam dalje uz crkvicu sv. Mihovila

kroz uske prolaze

i kale

do gospojice sarca Isusovega

pa onda kroz kolu Andretovih

uz staru ambulantu i njenog dobrog duha dr. Vojtjeh Bridu,

točno u podne

i stižem na odredište,..... naravno kasno.
Škole više nema!! cry

Lukobran Purpurela je još tu,

po kojem su hrabriji trčali po buri
i izbjegavali valove koji su prskali preko zida.

S druge strane uvale se vidi praznina,

a ponajbolje iz aviona.

Ostala je samo na staroj razglednici i u sjećanju.