Dok južine nije bilo, prošetao sam mistom koje izumire.
Prije 100 godina bilo 520 stanovnika,
2001. g. izbrojen 21 žitelj, a posljednji popis registrirao 7 njih.
Danas ih je tek petoro.

Starom cestom do prijevoja.

Tu je odmorište i pogled do Makarske,

te sačuvana japjenica iz 1914. g.

Svuda okolo ostaci stoljetnih bitaka

naših predaka za život.

Velo Grablje

u dolini pod cestom

odakle se ne vidi more kao s ceste.
Zbijeno pod brijegom na kojem sagrađena

gustirna

koja više nije u funkciji

jer je ne davno izgrađen vodovod.

Pjover za hvatanje kiše je veličine olimpijskog bazena,

a ovi rezervoari bili u funkciji proizvodnje

lavandinog i ružmarinovog ulja.

I križ je tu

s pogledom prema Visu i Paklenjacima.

Kuće su grupirane

oko crkve

koja

dominira među krovovima.

Mnoge kuće su propale

ili su napuštene.

U živom kamenu isklesano postolje turna,

a u nekim kućama se još živi.

Poljoprivredna zadruga trpi telefonsku govornicu

i spomen na sada već poodavnu prošlost.

Crkva je posvećena

svetom Kuzmi i Damjanu

Kažu, još je u funkciji jer svake nedjelje
dolaze na misu i oni koji su odselili u Hvar.

Groblje odavde preseljeno još prije WWII

Uličice su puste,

u ruševini raste smokva,

a što je sigurno, sigurno je.

Vidimo se u Malom Grablju !!
Post je objavljen 01.02.2014. u 17:51 sati.