Dok južine nije bilo, prošetao sam mistom koje izumire.
Prije 100 godina bilo 520 stanovnika,
2001. g. izbrojen 21 žitelj, a posljednji popis registrirao 7 njih.
Danas ih je tek petoro.
Starom cestom do prijevoja.
Tu je odmorište i pogled do Makarske,
te sačuvana japjenica iz 1914. g.
Svuda okolo ostaci stoljetnih bitaka
naših predaka za život.
Velo Grablje
u dolini pod cestom
odakle se ne vidi more kao s ceste.
Zbijeno pod brijegom na kojem sagrađena
gustirna
koja više nije u funkciji
jer je ne davno izgrađen vodovod.
Pjover za hvatanje kiše je veličine olimpijskog bazena,
a ovi rezervoari bili u funkciji proizvodnje
lavandinog i ružmarinovog ulja.
I križ je tu
s pogledom prema Visu i Paklenjacima.
Kuće su grupirane
oko crkve
koja
dominira među krovovima.
Mnoge kuće su propale
ili su napuštene.
U živom kamenu isklesano postolje turna,
a u nekim kućama se još živi.
Poljoprivredna zadruga trpi telefonsku govornicu
i spomen na sada već poodavnu prošlost.
Crkva je posvećena
svetom Kuzmi i Damjanu
Kažu, još je u funkciji jer svake nedjelje
dolaze na misu i oni koji su odselili u Hvar.
Groblje odavde preseljeno još prije WWII
Uličice su puste,
u ruševini raste smokva,
a što je sigurno, sigurno je.
Vidimo se u Malom Grablju !!
Post je objavljen 01.02.2014. u 17:51 sati.