Viatrix

Cesta Ž5046 povezuje Pazin i Cerovlje s cestom D500 (u zaseoku Brnci, pored Boljunskog Polja), koja je dio nekadašnje ceste istarske Jozefine izgrađene u 18. stoljeću (za vrijeme austrijskog cara Josipa II.) i koja je spajala Učku, Vranju, Boljun, Paz i Pazin.



Na cesti Ž5046 se nalazi naselje Paz koje administrativno spada pod općinu Cerovlje. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 72 stanovnika. Naselje se prvi put spominje u 12. stoljeću kao Pas ili Pass, a potom kao Pasperc, Pasberk ili Passberg (današnji naziv naselja na njemačkom jeziku). U 17. stoljeću talijanski pisac i kartograf Fortunato Olmo ga na je nazvao Villa de Cane (u doslovnom prijevodu Selo ili Naselje Pasa).



Šetnju Pazom, smještenom na visini od oko 330 mnv, započeli smo u zapadnom dijelu naselja, kod kalvarije iz 18. ili 19. stoljeća.



Od kalvarije smo krenuli na istok i odmah napustili cestu Ž5046, te skrenuli desno na usku cestu.



Nakon tridesetak metara skrenuli smo lijevo na poljsku cestu koja vodi ravno do ostataka kaštela (koji je u fazi rekonstrukcije),…



…s kojeg se pruža lijep pogled na Čepićko polje i na planinu Učku.



Kaštel Paz je izgradio Friedrich Eberstein oko 1300. godine, kada je dobio naselje od akvilejskog patrijarha Rajmunda. U obitelji Eberstein je ostao do 1374. godine, kada je umro posljednji muški potomak te obitelji, Mixe Eberstein, te je postalo dijelom habsburške Pazinske knežije. Kaštelom je upravljala obitelj Walderstein, koja ga je nadogradila. 1508. godine, mlečani su ga osvojili i zapalili. Naredne godine ga je oslobodio habsburški vojskovođa Krsto I. Brinjski Frankopan, te je posjede naslijedila njegova kćer Barbara udana Barbo. 1570. godine, nakon njezine smrti, kaštel nasljeđuje njezin sin Messaldo Barbo, te je staru gotičku ruševnu utvrdu obnovio u renesansni rezidencijalni kaštel.



Messaldo Barbo je bio pristaša reformacije, te je 1574. godine u Vrlici (Slovenija) ubio sina Kastelana, jer se nije htio odreći katoličke vjere. Massaldo je za taj zločin osuđen na smrt, te je 1589. godine pogubljen na glavnom trgu u Ljubljani. Vladimir Nazor je napisao pripovijetku „Monstrum iz Paza“ koja se temelji na tom događaju. Po predaji lokalnog stanovništva, od tada je ta moćna obitelj počela propadati, a kaštel u Pazu se počeo naglo rušiti.



Kaštel Paz je ostao u obitelj Barbo do 1665. godine, kada ga je kupila obitelj Auersperg. Tijekom 18. stoljeća kaštel je napušten.



S uzvisina, na kojoj se nalaze ostaci kaštela Paz, spustili smo se do obližnje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1579. godine na mjestu starije crkve, od koje je sačuvana gotički ukrašena kustodija Baltazara Waldersteina iz 1496. godine.



Od crkve smo nastavili prema istoku cestom Ž5046.



Na izlazu iz naselja, s lijeve strane, uz prometnicu, nalazi se bara sa zlatnim ribicama.



Nakon nekih 100 metara napustili smo cestu Ž5046 i skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja vodi do obližnjeg groblja.



Na mjesnom groblju naselja Paz nalazi se crkva sv. Vida. Crkva je izgrađena 1461. godine, a iste godine ju je oslikao majstor Alber iz Konstanza. 1570. godine u nju je uzidan sarkofag Barbare, majke Messalda Barba.



S groblja, osim na Čepićko polje i na Učku, pogled seže preko Boljunskog polja sve do vrhova Ćićarije.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 712 m.

Na cesti L50112, oko 1,5 km od raskršća s cestom Ž5077 (2 km zapadno od Barbana), nalazi se raskršće s nesvrstanom cestom koja vodi u zaseok Prnjane. Zaseok je spojen sa skupinom zaseoka koji zajedno formiraju naselje Prhati, te administrativno spadaju pod općinu Barban.



U zaseoku Prnjani nalazi se groblje. Auto smo parkirali na parkiralištu groblja.



Prvo smo posjetili grobljansku crkvu Male Gospe (ili Rođenja Blažene Djevice Marije). Crkva je izgrađena 1587. godine na mjestu starije crkve, te je proširena 1742. godine i u više navrata obnavljana.



Od groblja smo, uskom asfaltiranom cestom, krenuli na sjever. Nakon stotinjak metara došli smo do raskršća, pored kojeg, se nalazi bara.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon nekih 150 metara ušli u susjedni zaseok Gubavica, te s desne strane ugledali crkvu sv. Margarete.



Crkva sv Margarete je izgrađena u 14. stoljeću tesanim kamenom u gotičkom stilu.



Nakon razgledavanja crkve, vratili smo se pedesetak metara nazad, tj. do raskršća s makadamskom cestom, na kojem se nalazi informativni pano s prikazom pješačko-biciklističke staze „Putem šparuga“ i sa znamenitostima oko staze. (Preporučam fotografiranje panoa, jer nama je puno pomogla na jednom dijelu gdje je staza obrasla vegetacijom, a markacije su teško uočljive.)



Na raskršću smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu.



Nakon 800 do 900 metara od raskršća skrenuli smo desno na šumski put, jer je na panou oznaka za crkvu sv. Mikule. Ali nije bilo ni traga crkvi. Na čistini se nalazi metalni stup dalekovoda.



Vratili smo se nazad na makadamsku cestu i ubrzo uočili, s desne strane u visokoj travi, oznaku za pješačku stazu 652.



Skrenuli smo desno, u pravcu oznake za pješačku stazu 652.



Staza je postala šumski put na nekim dijelovima teško prohodna. Držali smo se bolje utabanim putem, te smo, na ovom dijelu šumskog puta, koristili GPS uređaj u kombinaciji s fotografijom informativnog panoa.



Jednim dijelom, šumski put prati suhozide,…



…a iza suhozida smo ugledali čudnu formaciju kamenja, sa štapovima koji su povezani s užadi. Meni najviše podsjeća na nedovršen labirint.



Na jednom dijelu šumski put vodi paralelno s livadom i konačno malo poslije livade došli smo na šumsku cestu. Nama je tada izgledala kao autocesta.



Dalje je snalaženje vrlo jednostavno, jer samo treba pratiti „glavnu“ cestu.



Cestu smo kratko napustili i skrenuli lijevo na vidikovac Jelensko. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Raše.



Vratili smo se na cestu, ali smo je ubrzo opet napustili i opet skrenuli lijevo.



Nakon petstotinjak metara, od ceste, stižemo do natpisa „TITO“.



Natpis je navodno nastao 1946. godine, povodom pripojenja Istre Hrvatskoj. Prvo je natpis bio napravljen od kamenja posloženih u nizu, potom se napravio suhozid i na kraju je natpis napravljen od armiranog betona, veličine 10x6 metara. Natpis se nalazi na 240 mnv i s te se pozicije pruža prekrasan pogled na naselje Barban.



Ponovo smo se vratili na cestu i nastavili dalje. Nakon nekih petstotinjak metara napustili smo cestu i skrenuli desno na šumski put.



Šumskim putem smo došli do pozicije gdje se inače nalazi lokva Jurasovac, ali je bila suha.



Nastavili smo prema sjeveru i kada smo došli do ceste krenuli smo lijevo. Došli smo do oznake pješačke staze 652 i skrenuli desno, u pravcu oznake.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo…



…i stigli do Stope Majke Božje.



Vratili smo se nazad do zadnjeg raskršća i nastavili ravno cestom do asfaltirane ceste, na kojoj smo skrenuli desno, te na slijedećem raskršću opet skrenuli desno prema groblju, u zaseoku Prnjani.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,75 km.

Gradinje (43 stanovnika – 2011. g.) je naselje koje se nalazi u općini Cerovlje. Naselje čine više raštrkanih zaseoka. Do njega se dolazi cestom L50085, kojoj je početak i kraj na raskršćima s cestom Ž5046, koja spaja Pazin, Cerovlje i cestu D500 (pored naselja Boljunsko Polje).



Potragu za kulom Gradinje započeli smo u zaseoku Ragovinci, pored groblja. Na groblju smo posjetili crkvu Svih Svetih koja je izgrađena 1604. godine. U crkvi, u apsidi, ispod slojeva žbuke nadziru se freske i glagoljaški grafiti.



Od groblja smo krenuli asfaltiranom cestom na jugoistok, prema zaseoku Ragovinci, koji se sastoji od nekoliko kuća.



Asfaltiranu cestu smo napustili prije zadnje skupine kuća, gdje smo skrenuli lijevo, na šumsku cestu.



Ubrzo smo napustili šumsku cestu, skrenuli desno na livadu, potom smo prošli kroz voćnjak i na desnoj strani ugledali smo ruševine kule Gradinje.



Kula Gradinje se prvi put spominje 1102. godine u darovnici markgrofa Urlicha II, kada postaje vlasništvo akvilejskih patrijarha. U 13. stoljeću, kula prelazi u boljunski posjed. Oko 1300. godine, formirala se mala gospoštija koja je pripojena susjednom Pazu, a kojom je upravljao Friedrich Eberstein.



Kula Gradinja je, poput drugih utvrda na području Pazinske knežije, bila na udaru mletačke vojske za vrijeme Uskočkog rata (1615.-1618. godine). Kula je stoljećima stanovnicima okolnih zaseoka pružala utočište od neprijatelja. 1695. godine, obitelj Barbo je prodala kulu Gradinje knezovima Auersperg. U to vrijeme kula je bila pod krovom, ali već u 18. stoljeću građevina je u ruševnom stanju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 409 m.

Park Škaljunk Lupinc se nalazi u općini Duino-Aurisina, pokrajina Trst. Najviša točka parka je Pitnji vrh (229 nmv). Pored parka prolazi cesta SP5 (Strada Provinciale 5 di San Pelagio – pokrajinska cesta 5 San Pelagio) koja povezuje naselja Aurisina, Aurisina Stazione i San Pelagio.



Istraživanje smo započeli na parkiralištu u centru naselja San Pelagio i krenuli cestom SP5 na jug. Naselje San Pelagio ima oko 250 stanovnika.



Nakon nekih stotinjak metara od parkirališta nalazi se raskršće na kojem je putokaz prema parku Škaljunc Lupinc. Prateći putokaz skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu.



Makadamsku cestu prolazi kroz vinograde i južnim dijelom naselja Prepotto. Naselje ima oko 150 stanovnika. Makadamsku cestu smo pratili do trećeg raskršća na kojem smo skrenuli desno na poljski put, tj. pratili smo putokaze prema parku Škaljunc Lupinc.



Na slijedećem raskršću skrenuli smo lijevo na šumski put. Ubrzo smo došli do kamena na kojem piše „KRAJ SPOMINA“…



…i potom do raskršća, na kojem smo skrenuli desno u smjeru putokaza „KAL-STAGNIO“.



Nakon nekih desetak metara od raskršća, na desnoj strani, nalazi se skulptura na kojoj piše „20. APRIL. 1944“,…



…dok se malo dalje, s lijeve strane, nalazi bara, pored koje je klupa. Na drveću oko bare postavljene su kućice za ptice, a malo dalje od bare, nalazi se hranilište za divljač.



Nastavili smo dalje i došli do raskršća sa šumskim putem s kojim smo ušli u park. Na raskršću smo skrenuli desno. Nakon nekoliko metara put ulazi u područje koje je omeđeno suhozidom.



Iza suhozida smo skrenuli desno na „POT GENERALA MAISTRA“.



Ubrzo, s lijeve strane, uočili smo dvije pastirske kućice, koje su izgrađene suhozidnom tehnikom gradnje. Pastirske kućice, između kojih se nalazi klupica, obnovljene su 2014. godine.



Nakon razgledavanja kućica, nastavili smo dalje putem koji vodi uz suhozid. Ubrzo smo stigli do raskršća, na kojem nastavljamo ravno. Od raskršća su stijene „zamijenile“ suhozid, uz put.



Dalje dolazimo do mjesta gdje put skreće u lijevo za 90 stupnjeva i tu se nalazi nekoliko drvenih stepenica, s kojima smo se popeli na relativno ravan plato.



Na platou se nalazi sunčani sat,…



…drveni stol s dvije klupe (gdje smo se odmorili, uživajući u pogledu) i…



…vidikovac, čija se platforma s drvenom ogradom nalazi na deblu, do koje vodi metalno stepenište s drvenim gazištem.



S vidikovca se pruža lijep pogled na okolna brda, doline s naseljima i vinogradima, te na Jadransko more, otok Grado, a iza otoka se može vidjeti i istoimena laguna.



S platoa smo krenuli prema jugu, putem koji se lagano spušta, te stigli do širokog suhozida na kojem je oznaka „OBZIDJE KATOREN“, koji izgleda kao bedem neke srednjovjekovne utvrde.



Dalje smo nastavili na istok i ubrzo došli do bunkera, koji je isto građen suhozidnom tehnikom. Bunker je obnovljen 2014. godine.



Od bunkera smo nastavili na istok, sve do raskršća, na kojem se nalaze dva putokaza „KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“ i „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“. Skrenuli smo desno, nizbrdo, tj. u smjeru putokaza.



Put vodi kroz šumu nizbrdo, a potom se počinje uspinjati. Držali smo se glavnog puta sve dok nismo stigli na raskršće s makadamskom cestom, na kojem smo skrenuli lijevo.



Makadamsku smo cestu pratili 300 do 400 metara, te smo skrenuli lijevo na put (gdje se nalazi oznaka „JAMA GRIŽNICA/GROTTA LESA“), kojim smo ušli u špilju...



…i nakon tridesetak metara, kroz špilju, izašli u dolinu Grižnica.



Kada smo došli do kraja doline, tj. livade, čekala nas je uzbrdica koja se strmo uspinjala. Na drugom dijelu uzbrdice nalazi se drveno stepenište.



Držali smo se uvijek desnog puta, „POT GENERALA BOROIEVIČA“. Put vodi uz suhozid i s njim smo stigli na mjesto gdje smo ušli u područje omeđeno suhozidima.



Na tom mjestu smo skrenuli lijevo, na put koji izgleda kao kamena aleja.



Na početku , uz desni rub „aleje“, nalaze se metalno vitlo…



…i mali metalni vagon na šinama,…



…a s druge strane još jedna pastirska kućica, koja je obnovljena 2014. godine. Pored kućice se nalaze drvena i kamena klupa, te kameni stol.



Nastavi smo dalje prema jugu, prema raskršću na kojem smo bili nakon posjeta bunkeru, te nastavili ravno, nizbrdo, u smjeru putokaza („KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“ i „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“).



Ali sada, nakon 50 metara, skrenuli smo desno u smjeru putokaza „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“. Put vodi u napušteni kamenolom u kojem se nalazi kamena kula (vjerojatno se tu nalazila peć) koja se trenutno preuređuje u vidikovac.



Vratili smo se nazad, do zadnjeg raskršća, na kojem smo skrenuli desno u smjeru putokaza „KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“, te stigli do raskršća s makadamskom cestom. Skrenuli smo desno, a na prvom slijedećem raskršću lijevo.



Put vodi do špilje. Špilja je duboka osamdesetak metara, te se uzdiže dvadesetak metara.



Nakon razgledavanja špilje, nastavili smo dalje putem koji je označen žutom strelicom.



Put vodi kroz napušteni kamenolom (Cava Zaccaria).



U sklopu kamenoloma se nalazi napušteno postrojenje s peći, sazidano od opeke.



Nastavili smo dalje putem označenim žutom strelicom, koji vodi iznad kamenoloma…



…potom ulazi u šumu (strelice „postaju“ zelene) i stižemo na raskršće na kojem skrećemo lijevo na makadamsku cestu. Makadamska cesta prolazi kroz vinograde i južnim dijelom naselja Prepotto.



S makadamskom cestom smo stigli do raskršća s cestom SP5 (s početka izleta). Na raskršću smo nastavili ravno, makadamskom ulicom.



Na kraju makadamske ulice nalazi se raskršće s asfaltiranom ulicom, gdje smo skrenuli desno.



Ulicom smo došli do župne crkve sv. Pelagija iz 15. stoljeća. Portal crkve je u baroknom stilu. Na desnoj strani pročelja nalazi se zvonik.



Crkvu smo obišli u smjeru kazaljke na satu. Pored crkve se nalazi kameni bunar.



Nekih 30 metara istočno od crkve, nalazi se tradicionalna kamena kuća, karakteristična za kraško područje. Kuća je izgrađena 1566. godine, dok je nedavno restaurirana.



Nastavili smo dalje ulicom prema istoku, prošli pored spomenika iz Drugog svjetskog rata, koji se nalazi uz parkiralište na kojem smo započeli i završili istraživanje „kraške arhitekture“.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,01 km.

Cesta Ž5115 povezuje Pulu, Fažanu, Peroj i Barbarigu. Barbariga se sastoji od zaseoka i turističkog naselja koji nose isto ime, Barbariga. Administrativno spadaju pod naselje Peroj, Grad Vodnjan.



Potragu smo započeli na parkiralištu u središtu turističkog naselja Barbariga, odakle smo se spustili do uvale Marić, koja je ujedno plaža i sidrište turističkog naselja.



Iz uvale Marić krenuli smo prema istoku kroz šumicu hrasta crnike.



Kada smo izašli iz šumice skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu, koju smo pratili do oštrog desnog zavoja.



Nakon zavoja smo opet skrenuli lijevo na šumski put.



Na slijedećem raskršću šumskih putova skrenuli smo lijevo, potom desno i nastavili putem koji je skoro potpuno ravan.



Šumski put smo napustili poslije male izbočine, gdje smo skrenuli desno na teško prohodni put i ubrzo stigli do tumula.



Tumul je građen suhozidnom tehnikom i ima izgled humka kružnog oblika. Koristio se kao grobnica u brončanom dobu. Prilikom istraživanja 2003. godine pronađeni su ostaci keramike, te nekoliko životinjskih kosti i školjaka.



Na istočnoj strani tumula nalazi se nekoliko stepenica s kojima se može popesti na vrh, gdje se u sredini nalazio grob, koji je devastiran. Veličina groba je bila 147x75 cm, a visina 50 cm. U grobu su pronađeni morski pijesak, te nekoliko morskih oblutaka i morskih puževa.



Karta s lokacijom tumula Barbariga.



Dužina rute 1,41 km.