Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/viatrix

Marketing

„Putem šparuga“ do vidikovca

Na cesti L50112, oko 1,5 km od raskršća s cestom Ž5077 (2 km zapadno od Barbana), nalazi se raskršće s nesvrstanom cestom koja vodi u zaseok Prnjane. Zaseok je spojen sa skupinom zaseoka koji zajedno formiraju naselje Prhati, te administrativno spadaju pod općinu Barban.



U zaseoku Prnjani nalazi se groblje. Auto smo parkirali na parkiralištu groblja.



Prvo smo posjetili grobljansku crkvu Male Gospe (ili Rođenja Blažene Djevice Marije). Crkva je izgrađena 1587. godine na mjestu starije crkve, te je proširena 1742. godine i u više navrata obnavljana.



Od groblja smo, uskom asfaltiranom cestom, krenuli na sjever. Nakon stotinjak metara došli smo do raskršća, pored kojeg, se nalazi bara.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon nekih 150 metara ušli u susjedni zaseok Gubavica, te s desne strane ugledali crkvu sv. Margarete.



Crkva sv Margarete je izgrađena u 14. stoljeću tesanim kamenom u gotičkom stilu.



Nakon razgledavanja crkve, vratili smo se pedesetak metara nazad, tj. do raskršća s makadamskom cestom, na kojem se nalazi informativni pano s prikazom pješačko-biciklističke staze „Putem šparuga“ i sa znamenitostima oko staze. (Preporučam fotografiranje panoa, jer nama je puno pomogla na jednom dijelu gdje je staza obrasla vegetacijom, a markacije su teško uočljive.)



Na raskršću smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu.



Nakon 800 do 900 metara od raskršća skrenuli smo desno na šumski put, jer je na panou oznaka za crkvu sv. Mikule. Ali nije bilo ni traga crkvi. Na čistini se nalazi metalni stup dalekovoda.



Vratili smo se nazad na makadamsku cestu i ubrzo uočili, s desne strane u visokoj travi, oznaku za pješačku stazu 652.



Skrenuli smo desno, u pravcu oznake za pješačku stazu 652.



Staza je postala šumski put na nekim dijelovima teško prohodna. Držali smo se bolje utabanim putem, te smo, na ovom dijelu šumskog puta, koristili GPS uređaj u kombinaciji s fotografijom informativnog panoa.



Jednim dijelom, šumski put prati suhozide,…



…a iza suhozida smo ugledali čudnu formaciju kamenja, sa štapovima koji su povezani s užadi. Meni najviše podsjeća na nedovršen labirint.



Na jednom dijelu šumski put vodi paralelno s livadom i konačno malo poslije livade došli smo na šumsku cestu. Nama je tada izgledala kao autocesta.



Dalje je snalaženje vrlo jednostavno, jer samo treba pratiti „glavnu“ cestu.



Cestu smo kratko napustili i skrenuli lijevo na vidikovac Jelensko. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Raše.



Vratili smo se na cestu, ali smo je ubrzo opet napustili i opet skrenuli lijevo.



Nakon petstotinjak metara, od ceste, stižemo do natpisa „TITO“.



Natpis je navodno nastao 1946. godine, povodom pripojenja Istre Hrvatskoj. Prvo je natpis bio napravljen od kamenja posloženih u nizu, potom se napravio suhozid i na kraju je natpis napravljen od armiranog betona, veličine 10x6 metara. Natpis se nalazi na 240 mnv i s te se pozicije pruža prekrasan pogled na naselje Barban.



Ponovo smo se vratili na cestu i nastavili dalje. Nakon nekih petstotinjak metara napustili smo cestu i skrenuli desno na šumski put.



Šumskim putem smo došli do pozicije gdje se inače nalazi lokva Jurasovac, ali je bila suha.



Nastavili smo prema sjeveru i kada smo došli do ceste krenuli smo lijevo. Došli smo do oznake pješačke staze 652 i skrenuli desno, u pravcu oznake.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo…



…i stigli do Stope Majke Božje.



Vratili smo se nazad do zadnjeg raskršća i nastavili ravno cestom do asfaltirane ceste, na kojoj smo skrenuli desno, te na slijedećem raskršću opet skrenuli desno prema groblju, u zaseoku Prnjani.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,75 km.



Post je objavljen 22.10.2019. u 21:14 sati.