Da sad puno ne širim, samo ću prenijeti na blog moju objavu s fb-a u kojoj demontiram stav lektire. hr, da je značenje naslova CRN - BEL legendarne kajkavske Galovićeve pjesme koju smo učili u partizanskim, uvjetno rečeno, školskim čitankama, izuzetno kvalitetnim i vrhunskim udžbenicima btw., da je crn - bel Galoviću vjerojatno crna vrana i bijeli golub, or something.

S mog fb:

CRN - BEL
Crn - bel… crn - bel…
V trsju popeva,
Grozdje dozreva…
Crn - bel…
Dok večer se zmrači,
On pesmo zavlači,
Drago, starinsko,
Veselo vinsko:
Crn - bel… crn - bel...
Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu…
Crn - bel…
I znamo, da leto
Otišlo je, eto –
Baš kakti vu snu…
Crn - bel… crn - bel…
14. jula 1914.

Fran Galović (Peteranec, 20. srpnja 1887. - 26. listopada 1914. Radenkovići, Srbija)

"AUGUST 1967
24. VIII 1967
Sinoć u atelijeru K. Heg.-a. Sumrak. Cvrčci. Jesen. Razgovor o Franu Galoviću, o njegovim pjesmama pred smrt. »Prijatel moj stari«, »Crn-bel... crn-bel«, da li je sve to autentična lirika ili se njena tajna krije u šarmu dijalektalne fraze? Istina je, zloslutni akord »Crn-bel... crn-bel« zvoni kobno, izazivajući pogrebni utisak upravo time što se tu već ćuti da je smrt prisutna, što se već njuši njen pogani dah. Da, moglo bi se reći da ovaj scenarij djeluje macabre danas kad nad grobom čovjeka recitiramo ove stihove, a pitanje je da li bi to zvučalo isto tako bolno da se smrt nije desila? Da li bi u tom slučaju onomatopejski trik »Crn-bel« uopće zvonio tako uvjerljivo? Balada o starom kostanju zvuči autobiografski. Čovjek je iskorijenjen, ni tu ni tamo, ni u selu ni u gradu, i ova poema, kao svjedočanstvo duboke intelektualno-moralne krize čitave jedne inteligencije na prijelazu stoljeća, sama po sebi ne bi djelovala toliko potresno da nije ispjevana de profundis.'
Pao je kao domobranski zastavnik. Tako sam ga i doživio doista u uniformi domobranskog zastavnika, u prvim danima mobilizacije, augusta 1914. Ušao je u čekaonicu prvoga razreda na zagrebačkom kolodvoru i u onoj gužvi svjetine izgubio se, tražeći nekoga nervozno, u velikom zlatnookvirenom zrcalu na zidu. Nestao je kao u svom »Začaranom ogledalu« koje se baš onih dana pojavilo u izložbama knjižara kao sasvim promašena stvar. Nisam ga volio ni kao novelista ni kao poeta. Prazna hartija Te iste jeseni (1914.), na premijeri njegove drame »Mati«, pod dojmom predstave izmijenio sam svoje negativno mišljenje o dramatičaru, a kad sam ciklus njegovih predsmrtnih stihova štampao u »Književnoj republici«, deset godina kasnije, onda, dakako, bilo je već prekasno za bilo kakve komplimente. Jedinstveni slučaj isprepletenosti dara i grafomanije. Galovićeva beletristika (mislim proza) njiše se kao papirnati pajac u knjižarskom izlogu, a, eto, iz njegovih oproštajnih stihova progovara mračno podzemlje, rastvarajući se pred našim očima kao sudbonosno pitanje ne samo jedne literature nego čitavog naroda i njegove iskorijenjene seljačke inteligencije. Ni jedno pero, koliko god bilo uvjereno da »ne će čitavo umrijeti«, ne zna i ne može znati što će od njega ostati.

de profundis - iz dubljine
a) Krsto Hegedušić

Miroslav Krleža, DNEVNIK

i moj komentar pjesmi :

Iako je lektirsko, dakle službeno tumačenje Galovićeve pjesme Crn - bel, da je to: "Crn-bel posljednja je pjesma u ciklusu Leto zbirke Z mojih bregov. Pjesma se sastoji od četiri strofe, u kojima se onomatopejskim refrenom crn-bel sugerira predjesenji ugođaj, s melankoličnim tonom misli o prolaznosti. No onomatopeja koja se postiže ovim kontrastom mijenja svoje značenje od prvog do posljednjeg stiha.
U prve dvije strofe pjesma sadrži anakreontske motive, koji upućuju na radost življenja i slasti koje donosi ljeto: trsje, grozdje, pjesma, vino. Onomatopeja "crn-bel" u prvoj strofi pobuđuje euforiju i stvara živahni ritam. Onomatopeja ovdje simbolizira pjev ptice, koja "v trsju popeva". Tu zvučnu metaforu možemo tumačiti i kao dvije ptice, bijelog goluba i crnu vranu, kao kontraste života i smrti. Kontrast bijelog i crnog ukazuje i na široko shvaćanje onoga što život pruža.", dakle da se naslov odnosi na dvije ptice, crnu i bijelu, to je čisti promašaj tumačenja, očigledno je, moje je tumačenje, da se crn-bel, odnosi na crno i bijelo grožđe, crni grozd, bijeli grozd, crna boba, bijela boba, i da je to ispravno tumačenje onomatopeje, tog tumačenja nema na netu, pa ga patentiram, all rights reserved, jedino me čudi da nitko od uvaženih tumača pjesme nije skužio na što je mslio pjesnik, NE NA CRNU I BIJELU PTICU NEGO NA CRNI I BIJELI - GROZD, nekom je to nebitno potpuno, ali ljubiteljima poezije i dešifriranja, meni, je bitno.

Oznake: mišljenja, stavovi, pjesme, značenja, simboli, lektire, čitanje, tumačenje, dekodiranja