"ET CETERA

Néstoru Ibarri

TEOLOG U SMRTI

Anđeli su mi priopćili da je Melanchthonu, nakon smrti, na onom svijetu dodijeljena kuća prividno jednaka onoj koju je imao na zemlji. (Gotovo svim pridošlicama u vječnost događa se isto, pa oni zato vjeruju da nisu umrli.) Namještaj je bio jednak: stol, pisaći stol s ladicama, biblioteka. Probudivši se u tom boravištu, Melanchthon je nastavio s književnim radom kao da nije mrtvac i nekoliko je dana pisao o opravdanju putem vjere. Po svom običaju, nije uopće spomenuo MILOSRĐE. Anđeli primijetiše tu omašku i poslaše osobe da ga ispituju. Melanchthon im je odgovorio: >>Nepobitno sam dokazao da duša može bez milosrđa i da je vjera dostatna da se uzađe na nebo.<< Govorio je to oholo, a nije ni znao da je već umro i da se ne nalazi na nebu. Čuvši obrazloženje, anđeli ga napustiše.

Za nekoliko tjedana, sav je namještaj, osim naslonjača, stola, papira i tintarnice, počeo postupno nestajati, dok nije postao nevidljiv. Osim toga, zidovi njegove odaje mjestimično su se prekrili krečom, a tlo žutom prevlakom. Pa i odjeća je bila kudikamo prostija. Ipak, i dalje je pisao, ali kako je ustrajao u nijekanju milosrđa, premjestiše ga u podzemnu radionicu gdje je bilo još teologa poput njega. Ondje je ostao zatočen nekoliko dana i počeo sumnjati u svoju tvrdnju, pa mu dopustiše da se vrati. Odjeća mu je bila od neštavljene kože, ali on se pokušao uvjeriti da je sve ono otprije bila puka halucinacija, pa je i dalje uzdizao vjeru i ocrnjivao milosrđe. Jednog predvečerja osjeti kako ga prožima hladnoća. Obiđe cijelu kuću i uvjeri se da ostale odaje ne odgovaraju onima iz njegova boravišta na zemlji. Poneka je bila prepuna nepoznatih mu sprava; druga se, pak, toliko smanjila da nije mogao ući; treća nije bila izmijenjena, ali su joj prozori i vrata gledali na goleme dune. Soba u dnu bila je puna osoba koje su ga slavile i ponavljale mu da nema tako mudrog teologa kao što je on. To mu je obožavanje godilo, ali kako poneka od tih osoba nije imala lica, a druge su sličile mrtvacima, stao ih je prezirati i kloniti ih se. Tada odluči da napiše pohvalu milosrđu, ali bi ispisane stranice sutradan osvanule čiste. To mu se događalo, jer ih je pisao bez uvjerenja.

Često su ga posjećivali novi pokojnici, ali ga je bilo stid što ih prima u takvoj rupi. Kako bi ih uvjerio da se nalazi na nebu, dogovorio se s čarobnjakom iz pokrajnje sobe, koji ih je varao opsjenama sjaja i vedrine. Tek što bi posjetitelji otišli, izranjali bi opet bijeda i kreč, a ponekad i nešto ranije.

Prema posljednjim vijestima, čarobnjak i jedan od onih bez lica odveli su Melanchthona do duna, i sad je nekakav sluga demonima.

(Iz knjige Arcana Coelestia« Emanuela Swedenborga)"

Jorge Luis Borges, Opća povijest gadosti
(1935)

Oznake: must read literatura