Predivne su stvari koje postavljaš na blog; što zbog nekih problema vezanih uz zdravlje, obaveza, ili jednostavno zbog nedostatka vremena - teško mi je to sve pratiti, a želio bih, jer vidim da imam što. Žrtvovat ću Louisa Malla, odgledao sam taj film što je sada na Trećemu još sa Dragom negdje na faksu, znaš – tada, u ta davna i pomalo divna vremena - postojalo je kino Jadran u Ilici, i tamo su se gledali takvi filmovi, i nema nikakve potrebe sada podgrijavati te mlake juhe. Nego, ajmo ovako: moram iskoristiti ovo, jedno mjesto za dva, ne – čak tri odgovora.
Prvo, Kundera i o sreći - odnosno, o pravocrtnosti, ili - ako sam dobro shvatio, o čovjekovoj naučenoj potrebi za time da je sreća u ponavljanju trenutaka u kojima smo bili sretni – zapravo, puka navika. Ne znam, moje osobno iskustvo govori mi da sam bio tim sretniji što sam manje očekivao, i tim ispunjeniji što mi se manje vraćalo, a vraćalo mi se tamo gdje sam se najmanje nadao - ako su sreća i ispunjenost uopće neki ciljevi u životu; naime - nekako mi se čini da su one tek posljedica, rezultat nekog našeg djelovanja ili propuštanja, a nikako ne mogu biti njegov cilj. Utoliko, ma koliko bismo to željeli, mi i ne umijemo ne biti usredotočeni na naše praktično, prizemno, obično - ali iz njega potom proizlazi ono što je vrijedno i značajno. Otpustiti od sebe ljude koji su nas nekoć ili nas još uvijek činili sretnima, samo ako to oni požele - možda je ponajveći čin u čovjekovu životu; ne radi se tu samo o djeci i onima koji se od nas "moraju" odvojiti po nekakvim prirodnim zakonima, nego o svima koji to žele. Nemam u životu nikakvo iskustvo ostavljanja, poumirali su mi oni koji su morali poumirati (dobro, možda rano - kada sam tek zašao u dvadesete, i bilo je to stvarno šokantno i teško iskustvo), ali nitko me još nije napustio od onih koji su me odabrali jer nisu morali odabrati, nego su to htjeli. Ne vidim u tome neku svoju vrlinu, više je to vraški snažan izazov savjesti ili običan slijed i sklop činjenica u prostoru i vremenu - ali posebno u današnja vremena, mislim da je glavni problem muškaraca (i to je ono što žene imaju, a mi u pravilu nemamo) nemogućnost života u samome sebi. Nemamo niti pet minuta mira, stalno bismo se dokazivali u svijetu - a suština tog svijeta i našeg bivanja u njemu jest u tome da ga se oslobodimo; da ne budemo toliko bremeniti željama, strastima, imanjem, grabežom sreće - nego davanjem spokoja, sebi i drugima. Kundera možda zapravo misli tek na tu potrebu: kada ti žena ostari, kao pravi muškarac odbacit ćeš staru debelu i uzeti mladu i ponovno lijepu - kako bi stigao na isto mjesto oboda kružnice na kome si bio kada si bio sretan. Eto, to je ono što želim porušiti i obezvrijediti: sreće itekako ima i u pravocrtnosti, makar taj pravac, kako je i red – išao prema dolje.
Drugo: milosrđe. Hoćeš reći, preko gospona Borghesa, vjera bez djela gola je parola, makar bila i u riječima, a ne samo u mislima. Ali čak i sam Jakov, najveći protivnik ispraznog bajanja u Novom zavjetu, po kojemu su formirane crkve i po kojemu se djela uopće ne mogu mjeriti sa riječima, naglašava kolika je vatra naš jezik - cio opaki svijet među našim udovima. Kalja cijelu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje dadu se ukrotiti i čovjek ih je ukrotio - ali nitko od ljudi ne može obuzdati jezik. On je zlo koje ne miruje, puno smrtonosna otrova. Stavimo li konju uzde u usta, lako ćemo upravljati cijelim njegovim tijelom da ide kamo hoćemo. Ili, pogledajte lađe! Tako su velike i gone ih jaki vjetrovi, a ipak ih sitno kormilo upravlja kamo kormilar hoće – završava gospon Jakov. To je ljudski jezik – dodajem neskromno ja, nisam li i sam jedan apsurdan, žalostan i nakaradan primjer svemu tome? Možda bi jedno od ponajvećih djela milosrđa bilo obuzdavanje ljudskog jezika; šutnja? :) .....
24.09.2022. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.... I onda, treće: Derrida, svijet roditelja kao duhova na našim stropovima; ali nije to isto – nije isti svijet straha koji nastaje od otaca i majki. Tu su svijet muškaraca i svijet žena – različiti su, još kako. Postavio sam to već neki dan tu negdje na blogu, pa zašto da i s tobom o tome ne porazgovaram – ako si voljna, kada se kod tebe ima o čemu? :)
Ja ipak i dalje mislim da bi svijet da ga vodite vi, žene, makar i majke što odgajaju sinove koji ga dovode do rasapa - bio daleko kompliciraniji, možda čak i puno, puno zahtjevniji, ali bolji. Definitivno bolji od ovoga. U to nemam baš nikakve sumnje. Znaš što me tome naučilo? Pokušaj zamisliti prvi dan bilo koje vojske, a bilo ih je u mome životu, sačuvaj Bože, više od jedne - i takvima sam poklonio dvije godine; a oko tebe stotinu ili dvije muškaraca predanih kao topovsko meso na oltar neke svete ideje, koji kakti žive tu negdje oko tebe, u tvom kvartu ili ulici. Već nakon dva sata, gledajući tu razularenu rulju, iznenada oslobođenu od žena, djece, punica, pasa i papiga, koja razmišlja samo i bez izuzetka o tome kako će nešto doslovce i bez obzira na bilo što drugo - pojesti, polokati ili da prostite poj..ati, upitaš se: pa gdje ja to, ljudi moji, živim? Kakva je to prikrivena i nepoznata džungla u nama i oko nas? I onda vadiš mast nekakvom tamo naredniku naočigled čitajući i noseći na prvu liniju primjerice na ćirilici Pekićevu Odbranu i poslednje dane, koju si spasio od paljenja iz neke knjižnice. Braniš se od toga onime što oni preziru: rječju, mišlju, samoćom, glazbom. Vidi čudaka, čita knjige, sluša trofazne rokere, sumnjiv je do jaja. A ne mogu ti ništa; trebaju tvoje meso za svoje planove. I onda radim ono što me pokojni Stari učio –metem pred svojim vratima (moj Stari nije bio stokilaš sa prijeteći uzdignutim šakama, uvenuo je u špilji svoga stana posve sam, davno još – bio sam dijete; dok su mene ratovi odvodili u svoje utrobe, ne obavijestivši baš nikoga da bi bilo što trebao; tiho, usnuvši sa nekom preteškom knjižurinom na prsima; spokojan kao dijete. I ja bih tako, kada dođe taj dan :)
Znam, znam, stoput sam čitao i slušao o stvarima kao što su glasovite i poslovične ženske zavjere, podvale, urote; pričala mi je o tome puno Najdraža drhteći od užasa pred tim ženskim zlom - u zagrljaju svoga slona u staklani (da ne bude zabune, to hoće reći, mene), dok sam joj tumačio ovo isto, ali to je svijet u kojemu ožiljci ostaju na dušama; nisu nipošto - na žalost - beznačajni, slabi i maleni, ali sve se njih dade zaliječiti, samo bez mržnje; uz puno, puno vrućih suza koje se liječe tek poljupcima. Eto, to je moje osobno iskustvo; pa da parafraziramo kak je rekel gospon Šafranek, puno vredno ni, ali vređati ga ne dam :)).
U našem, muškome svijetu, međutim - padaju glave u milijunima, a ožiljci ostaju na mesu i kostima. Neke se čak, kako vidimo ovih dana, namjerno lome, samo da bi se meso sačuvalo.
Svijet kojeg živimo i kojeg vodimo mi muškarci jest zapravo jedan običan, loše ofarbani pakao, kao neki stari, truli podrum uz kotlovnicu, pun memle, smrada i mraka, za kojeg si uređenje višestruko preplatio. Majstori su nestali s parama, farba se guli već od prvog dana, a cijeli stropovi nam padaju na glave. Da u njemu nema ženskog pjevušenja, jedino što bismo čuli bili bi krici umirućih.
Ne učinimo li tome svijetu kraj baš mi, muškarčine, kakvom dobrom, snažnom bombom ili katastrofom – učinit ćete to vi, marljive, savjesne i nedokučive žene; zašit ćete sasvim opravdano, gotovo u samoobrani - neprobojnim velom ledene hladnoće i bespotrebnošću - svoje utrobe - i prestati rađati sinove koji će uništavati taj predivan i strašan svemir što huči oko nas kao divlja horda.
24.09.2022. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Savršeno. Pročitah text na način ronjenja na dah, bez disanja do zadnje točke. Kako se misao teksta kreće od teme do teme u savršenom savladavanju zavoja & znakova (pored puta), tako su mi se na svaku dotaknutu temu otvarale u glavi panorame asocijacija i mogućih gledišta i odgovora, recimo na rat, to me posebno dojmilo u vašem pisanju, na tu temu odgovorila bih Brelovom SLJEDEĆI, a mogla bih i Krležom, jer dobri pisci popunjavaju rupe naših neiskustava svojim iskustvima koja preuzimamo kao svoja. Dakle, SLJEDEĆI:
SLJEDEĆI
Gol, ogrnut samo oko pasa vojničkim ručnikom U ruci sam držao sapun, a u licu sam crvenio Sljedeći, Sljedeći Bilo mi je 20 godina, a u redu nas je bilo 120 Koji će biti sljedeći iza onih koje smo slijedili Sljedeći, sljedeći Bilo mi je samo 20 godina i izgubio sam nevinost U pokretnom bordelu jedne vojske na ratnom putu Sljedeći, sljedeći Što se mene tiče, volio bih više nježnosti sa ženom Ili osmijeh bar da mi je dano malo više vremena Sljedeći, sljedeći Nije to bio Waterloo, ali nije bila ni Arcole Vrijeme je to žaljenja za propuštenom školom Sljedeći, sljedeći Evo mi za leđima oficira koji lupa vojnike po guzici Tako se stvara jedna vojska impotentnih muškaraca Sljedeći, sljedeći Kunem se mojim prvim pečatom od sifilisa da me od tada taj glas prati kao sjena Sljedeći, sljedeći Glas koji ima okus češnjaka i lošeg alkohola To je glas nacionalnih programa i glas krvi Sljedeći, sljedeći I svaka žena koja se prepusti mojim premršavim rukama Kao da mi šapće u uho: Sljedeći, sljedeći Svi sljedeći svijeta trebaju dati jednim drugima ruku To je ono što ja u deliriju vičem noću Sljedeći, sljedeći A kada sam pribran ja sebi kažem da je veće poniženje Biti onaj kojega slijede, nego onaj sljedeći u redu Sljedeći, sljedeći Jednog dana prerušit ću se u jednonogog invalida ili opaticu Ili obješenog čovjeka Što god samo da ispadnem iz reda i ne budem više onaj Sljedeći, sljedeći
Tema muškarac-žena
Ljude ne dijelim na muškarce i žene osim kad imam primisli pa nemam niti taj problem odnosa s drugim po osnovi spolne mu pripadnosti i postavljanja se u poziciju drugotne po stupidnim interpretacijama žene i njenog drugotnog mjesta u odnosu na muškarca, odnosno pozicijom između muškarca i životinje, kako to tumače javno, na moje zaprepaštenje, određeni društveni autoriteti koje ne cijenim, za razliku od de Beauvoir, koju večeras ponovo čitam, njeno Zrelo doba, memoarska proza, brak sa Sartreom i njihov ménage Ă trois sa izvjesnom Camille u Parizu između 1929-1944. Simone završava knjigu: "U Tuđoj krvi, u Pyrrhusu i Cinéasu nastojala sam definirati naš pravi odnos prema drugome. Utvrdila sam da se svojevoljno ili protiv svoje volje - uplićemo u strane sudbine i da moramo preuzeti na se tu odgovornost. Ali moj je zaključak upućivao i na suprotni stav jer sam oštro osjećala da sam odgovorna i da istovremeno ja tu ništa ne mogu. Ta nemoć bila je jedna od glavnih tema koje sam obradila u romanu Svi su ljudi smrtni. Nastojala sam također da u njemu ispravim moralni optimizam svojih dvaju prethodnih djela, opisujući smrt ne samo kao odnos svakog čovjeka prema svemu, nego i kao užas osamljenosti i rastanka. Na taj me način svaka knjiga ubuduće bacala prema novoj knjizi, jer mi se svijet bio otkrio kao nešto što nadilazi ono što sam o njemu mogla osjetiti, spoznati i reći."
25.09.2022. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
moj izbor iz Borgesovog opusa, njegovih sabranih djela u izdanju GZH-a
24.09.2022. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
banalnost boli
24.09.2022. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Predivne su stvari koje postavljaš na blog; što zbog nekih problema vezanih uz zdravlje, obaveza, ili jednostavno zbog nedostatka vremena - teško mi je to sve pratiti, a želio bih, jer vidim da imam što. Žrtvovat ću Louisa Malla, odgledao sam taj film što je sada na Trećemu još sa Dragom negdje na faksu, znaš – tada, u ta davna i pomalo divna vremena - postojalo je kino Jadran u Ilici, i tamo su se gledali takvi filmovi, i nema nikakve potrebe sada podgrijavati te mlake juhe. Nego, ajmo ovako: moram iskoristiti ovo, jedno mjesto za dva, ne – čak tri odgovora.
Prvo, Kundera i o sreći - odnosno, o pravocrtnosti, ili - ako sam dobro shvatio, o čovjekovoj naučenoj potrebi za time da je sreća u ponavljanju trenutaka u kojima smo bili sretni – zapravo, puka navika. Ne znam, moje osobno iskustvo govori mi da sam bio tim sretniji što sam manje očekivao, i tim ispunjeniji što mi se manje vraćalo, a vraćalo mi se tamo gdje sam se najmanje nadao - ako su sreća i ispunjenost uopće neki ciljevi u životu; naime - nekako mi se čini da su one tek posljedica, rezultat nekog našeg djelovanja ili propuštanja, a nikako ne mogu biti njegov cilj. Utoliko, ma koliko bismo to željeli, mi i ne umijemo ne biti usredotočeni na naše praktično, prizemno, obično - ali iz njega potom proizlazi ono što je vrijedno i značajno. Otpustiti od sebe ljude koji su nas nekoć ili nas još uvijek činili sretnima, samo ako to oni požele - možda je ponajveći čin u čovjekovu životu; ne radi se tu samo o djeci i onima koji se od nas "moraju" odvojiti po nekakvim prirodnim zakonima, nego o svima koji to žele. Nemam u životu nikakvo iskustvo ostavljanja, poumirali su mi oni koji su morali poumirati (dobro, možda rano - kada sam tek zašao u dvadesete, i bilo je to stvarno šokantno i teško iskustvo), ali nitko me još nije napustio od onih koji su me odabrali jer nisu morali odabrati, nego su to htjeli. Ne vidim u tome neku svoju vrlinu, više je to vraški snažan izazov savjesti ili običan slijed i sklop činjenica u prostoru i vremenu - ali posebno u današnja vremena, mislim da je glavni problem muškaraca (i to je ono što žene imaju, a mi u pravilu nemamo) nemogućnost života u samome sebi. Nemamo niti pet minuta mira, stalno bismo se dokazivali u svijetu - a suština tog svijeta i našeg bivanja u njemu jest u tome da ga se oslobodimo; da ne budemo toliko bremeniti željama, strastima, imanjem, grabežom sreće - nego davanjem spokoja, sebi i drugima. Kundera možda zapravo misli tek na tu potrebu: kada ti žena ostari, kao pravi muškarac odbacit ćeš staru debelu i uzeti mladu i ponovno lijepu - kako bi stigao na isto mjesto oboda kružnice na kome si bio kada si bio sretan. Eto, to je ono što želim porušiti i obezvrijediti: sreće itekako ima i u pravocrtnosti, makar taj pravac, kako je i red – išao prema dolje.
Drugo: milosrđe. Hoćeš reći, preko gospona Borghesa, vjera bez djela gola je parola, makar bila i u riječima, a ne samo u mislima. Ali čak i sam Jakov, najveći protivnik ispraznog bajanja u Novom zavjetu, po kojemu su formirane crkve i po kojemu se djela uopće ne mogu mjeriti sa riječima, naglašava kolika je vatra naš jezik - cio opaki svijet među našim udovima. Kalja cijelu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje dadu se ukrotiti i čovjek ih je ukrotio - ali nitko od ljudi ne može obuzdati jezik. On je zlo koje ne miruje, puno smrtonosna otrova. Stavimo li konju uzde u usta, lako ćemo upravljati cijelim njegovim tijelom da ide kamo hoćemo. Ili, pogledajte lađe! Tako su velike i gone ih jaki vjetrovi, a ipak ih sitno kormilo upravlja kamo kormilar hoće – završava gospon Jakov. To je ljudski jezik – dodajem neskromno ja, nisam li i sam jedan apsurdan, žalostan i nakaradan primjer svemu tome?
Možda bi jedno od ponajvećih djela milosrđa bilo obuzdavanje ljudskog jezika; šutnja? :)
.....
24.09.2022. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
....
I onda, treće: Derrida, svijet roditelja kao duhova na našim stropovima; ali nije to isto – nije isti svijet straha koji nastaje od otaca i majki. Tu su svijet muškaraca i svijet žena – različiti su, još kako. Postavio sam to već neki dan tu negdje na blogu, pa zašto da i s tobom o tome ne porazgovaram – ako si voljna, kada se kod tebe ima o čemu? :)
Ja ipak i dalje mislim da bi svijet da ga vodite vi, žene, makar i majke što odgajaju sinove koji ga dovode do rasapa - bio daleko kompliciraniji, možda čak i puno, puno zahtjevniji, ali bolji. Definitivno bolji od ovoga. U to nemam baš nikakve sumnje. Znaš što me tome naučilo? Pokušaj zamisliti prvi dan bilo koje vojske, a bilo ih je u mome životu, sačuvaj Bože, više od jedne - i takvima sam poklonio dvije godine; a oko tebe stotinu ili dvije muškaraca predanih kao topovsko meso na oltar neke svete ideje, koji kakti žive tu negdje oko tebe, u tvom kvartu ili ulici. Već nakon dva sata, gledajući tu razularenu rulju, iznenada oslobođenu od žena, djece, punica, pasa i papiga, koja razmišlja samo i bez izuzetka o tome kako će nešto doslovce i bez obzira na bilo što drugo - pojesti, polokati ili da prostite poj..ati, upitaš se: pa gdje ja to, ljudi moji, živim? Kakva je to prikrivena i nepoznata džungla u nama i oko nas? I onda vadiš mast nekakvom tamo naredniku naočigled čitajući i noseći na prvu liniju primjerice na ćirilici Pekićevu Odbranu i poslednje dane, koju si spasio od paljenja iz neke knjižnice. Braniš se od toga onime što oni preziru: rječju, mišlju, samoćom, glazbom. Vidi čudaka, čita knjige, sluša trofazne rokere, sumnjiv je do jaja. A ne mogu ti ništa; trebaju tvoje meso za svoje planove. I onda radim ono što me pokojni Stari učio –metem pred svojim vratima (moj Stari nije bio stokilaš sa prijeteći uzdignutim šakama, uvenuo je u špilji svoga stana posve sam, davno još – bio sam dijete; dok su mene ratovi odvodili u svoje utrobe, ne obavijestivši baš nikoga da bi bilo što trebao; tiho, usnuvši sa nekom preteškom knjižurinom na prsima; spokojan kao dijete. I ja bih tako, kada dođe taj dan :)
Znam, znam, stoput sam čitao i slušao o stvarima kao što su glasovite i poslovične ženske zavjere, podvale, urote; pričala mi je o tome puno Najdraža drhteći od užasa pred tim ženskim zlom - u zagrljaju svoga slona u staklani (da ne bude zabune, to hoće reći, mene), dok sam joj tumačio ovo isto, ali to je svijet u kojemu ožiljci ostaju na dušama; nisu nipošto - na žalost - beznačajni, slabi i maleni, ali sve se njih dade zaliječiti, samo bez mržnje; uz puno, puno vrućih suza koje se liječe tek poljupcima. Eto, to je moje osobno iskustvo; pa da parafraziramo kak je rekel gospon Šafranek, puno vredno ni, ali vređati ga ne dam :)).
U našem, muškome svijetu, međutim - padaju glave u milijunima, a ožiljci ostaju na mesu i kostima. Neke se čak, kako vidimo ovih dana, namjerno lome, samo da bi se meso sačuvalo.
Svijet kojeg živimo i kojeg vodimo mi muškarci jest zapravo jedan običan, loše ofarbani pakao, kao neki stari, truli podrum uz kotlovnicu, pun memle, smrada i mraka, za kojeg si uređenje višestruko preplatio. Majstori su nestali s parama, farba se guli već od prvog dana, a cijeli stropovi nam padaju na glave. Da u njemu nema ženskog pjevušenja, jedino što bismo čuli bili bi krici umirućih.
Ne učinimo li tome svijetu kraj baš mi, muškarčine, kakvom dobrom, snažnom bombom ili katastrofom – učinit ćete to vi, marljive, savjesne i nedokučive žene; zašit ćete sasvim opravdano, gotovo u samoobrani - neprobojnim velom ledene hladnoće i bespotrebnošću - svoje utrobe - i prestati rađati sinove koji će uništavati taj predivan i strašan svemir što huči oko nas kao divlja horda.
24.09.2022. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Savršeno. Pročitah text na način ronjenja na dah, bez disanja do zadnje točke. Kako se misao teksta kreće od teme do teme u savršenom savladavanju zavoja & znakova (pored puta), tako su mi se na svaku dotaknutu temu otvarale u glavi panorame asocijacija i mogućih gledišta i odgovora, recimo na rat, to me posebno dojmilo u vašem pisanju, na tu temu odgovorila bih Brelovom SLJEDEĆI, a mogla bih i Krležom, jer dobri pisci popunjavaju rupe naših neiskustava svojim iskustvima koja preuzimamo kao svoja.
Dakle, SLJEDEĆI:
SLJEDEĆI
Gol, ogrnut samo oko pasa vojničkim ručnikom
U ruci sam držao sapun, a u licu sam crvenio
Sljedeći, Sljedeći
Bilo mi je 20 godina, a u redu nas je bilo 120
Koji će biti sljedeći iza onih koje smo slijedili
Sljedeći, sljedeći
Bilo mi je samo 20 godina i izgubio sam nevinost
U pokretnom bordelu jedne vojske na ratnom putu
Sljedeći, sljedeći
Što se mene tiče, volio bih više nježnosti sa ženom
Ili osmijeh bar da mi je dano malo više vremena
Sljedeći, sljedeći
Nije to bio Waterloo, ali nije bila ni Arcole
Vrijeme je to žaljenja za propuštenom školom
Sljedeći, sljedeći
Evo mi za leđima oficira koji lupa vojnike po guzici
Tako se stvara jedna vojska impotentnih muškaraca
Sljedeći, sljedeći
Kunem se mojim prvim pečatom od sifilisa
da me od tada taj glas prati kao sjena
Sljedeći, sljedeći
Glas koji ima okus češnjaka i lošeg alkohola
To je glas nacionalnih programa i glas krvi
Sljedeći, sljedeći
I svaka žena koja se prepusti mojim premršavim rukama
Kao da mi šapće u uho: Sljedeći, sljedeći
Svi sljedeći svijeta trebaju dati jednim drugima ruku
To je ono što ja u deliriju vičem noću
Sljedeći, sljedeći
A kada sam pribran ja sebi kažem da je veće poniženje
Biti onaj kojega slijede, nego onaj sljedeći u redu
Sljedeći, sljedeći
Jednog dana prerušit ću se u jednonogog invalida ili opaticu
Ili obješenog čovjeka
Što god samo da ispadnem iz reda i ne budem više onaj
Sljedeći, sljedeći
Tema muškarac-žena
Ljude ne dijelim na muškarce i žene osim kad imam primisli pa nemam niti taj problem odnosa s drugim po osnovi spolne mu pripadnosti i postavljanja se u poziciju drugotne po stupidnim interpretacijama žene i njenog drugotnog mjesta u odnosu na muškarca, odnosno pozicijom između muškarca i životinje, kako to tumače javno, na moje zaprepaštenje, određeni društveni autoriteti koje ne cijenim, za razliku od de Beauvoir, koju večeras ponovo čitam, njeno Zrelo doba, memoarska proza, brak sa Sartreom i njihov ménage Ă trois sa izvjesnom Camille u Parizu između 1929-1944. Simone završava knjigu: "U Tuđoj krvi, u Pyrrhusu i Cinéasu nastojala sam definirati naš pravi odnos prema drugome. Utvrdila sam da se svojevoljno ili protiv svoje volje - uplićemo u strane sudbine i da moramo preuzeti na se tu odgovornost. Ali moj je zaključak upućivao i na suprotni stav jer sam oštro osjećala da sam odgovorna i da istovremeno ja tu ništa ne mogu. Ta nemoć bila je jedna od glavnih tema koje sam obradila u romanu Svi su ljudi smrtni. Nastojala sam također da u njemu ispravim moralni optimizam svojih dvaju prethodnih djela, opisujući smrt ne samo kao odnos svakog čovjeka prema svemu, nego i kao užas osamljenosti i rastanka. Na taj me način svaka knjiga ubuduće bacala prema novoj knjizi, jer mi se svijet bio otkrio kao nešto što nadilazi ono što sam o njemu mogla osjetiti, spoznati i reći."
25.09.2022. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Na temu sreće odgovorila bih replikom iz Stalkera Andreja Tarkovskog: “Cijelog svog života nisam vidio nijednu sretnu osobu.”
25.09.2022. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/4KQkkHc6l2U
25.09.2022. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/QLhLKLLJOnA
25.09.2022. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/4q9UafsiQ6k
25.09.2022. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
)
25.09.2022. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/xe09aO86C8k
25.09.2022. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/cfyLtjUrwt0
25.09.2022. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/sqA1dztvar4
25.09.2022. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/JRo86MDM2aY
25.09.2022. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/6fUm-AiMnW0
25.09.2022. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/uwjv9W2-lYA
25.09.2022. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/MHBQMewehFQ
25.09.2022. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/gfTeuCIRncE
25.09.2022. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/MmKTMAak710
25.09.2022. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
https://youtu.be/Pax-oSrfniQ
25.09.2022. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DreamOfStone
*
25.09.2022. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...