KAMEROM KROZ ZAGREB (1957.)
Znate li koga tko ne voli svoj grad? Ja mislim da takva čovjeka nema. U ostalom to nije važno. Ja ga volim i brinem njegove brige.
One iste brige koje i vas zaokupljaju. Naprimjer, koje će mjesto u Saveznoj ligi zauzeti Dinamo? Kada će se proširiti telefonska mreža, a gradski taksi otići u staro željezo? Da li ćemo mjesto tramvaja uvesti trolejbuse? I kada će napokon biti riješeno ono mnoštvo molbi u ladicama stambenih uprava?
Zar ne da je Zagreb lijep grad? Zagreb sa svojim skladnim građevinama, prostranim trgovima, čistim ulicama, travnjacima i alejama. Svojim intimnim zakucima, gdje se usred centra grada mogu naći oaze sunca i zelenila.
To su mjesta bezbrižnog čavrljanja i dječje radosti. Grad sa ljupkim predjelima vila na brežuljcima i obroncima. Starim, dostojanstvenim Gornjim gradom, koji dobroćudno dopušta da ritam života i mladosti zapljuskuje barokne fasade starih palača i tihe ulice u kojima se još sačuvao dah minulih vremena.
Razumije se, nama je drag takav Zagreb, ali ono čime se ponosimo to su novi dijelovi grada, koji su u nekoliko posljednjih godina izrasli iz malih periferijskih potleušica, kukuruzišta i krivudavih uličica. Tu gdje će uskoro biti novi centar grada, na širokim zelenim površinama punim sunca i čistog zraka, nikli su novi stambeni prostori i dječja igrališta, parkovi i jake saobraćajne magistrale, koje vode do udaljenih industrijskih zona. U tim autonomnim stambenim naseljima, udobnost i dostojansko čovjeka poštivani su do maksimuma.
U velikim stambenim masivima, pod istim krovom i na zajedničkim temeljima, nalazi se mnogo samostalnih stanova. Iako će ovdje biti centar grada, život u tim stambenim mikrorajonima nikada neće biti zaglušen velegradskom bukom, ni zatrovan dimom i vlagom mračnih blokovskih dvorišta. Tu su najnužniji uslužni servisi, kao čitaonice, biblioteke i dječja zabavišta, prodavaonice svih vrsta živežnih namirnica sa najmodernijom opremom. Svako od tih veliki stambeni zdanja kao da je mali grad za sebe, sa svojim vlastitim mogućnostima za prehranu, razonodu i odmor.
Gotovo čitav južni dio grada pretvoren je u veliko gradilište jedne arhitekture, čiji je zadatak da kulturu stanovanja podigne na viši nivo i omogući nesmetani razvoj porodici kao osnovnoj ćeliji društva. To veliko gradilište postalo je najmilije izletište onih koji budno prate kako ciglom do cigle raste njihov budući dom.
U posljednjih pet godina utrošeno je u tu svrhu 17 milijardi dinara. Dovršeno je 7300 novih komfornih stanova, od čega samo ove godine 2000. To nije mnogo ako znamo kako naglo raste priljev novih stanovnika, pa ipak time je riješen velik broj najkritičnijih stambenih problema.
Ubrzani ritam građenja osjeća se u čitavom gradu. 30.000 građana već je uselilo u nove stanove, ali još isto toliki broj porodica čeka da i na njih dođe red. Garanciju da će to biti uskoro predstavlja naša industrija, smještena daleko izvan grada, udaljena od stambenih zona.
Tvornice u kojima radimo, o kojima čitamo i slušamo, u stvari su snažni stupovi grada. Svaka od njih na svoj način daje vlastiti udio u njegovoj zgradnji. Mnoge su od njih u posljednjih pet godina kompletirane, neke su iz malih radionica prerasle u velike industrijske kapacitete.
Poneka je rekonstruirana, obnovljena ili je u njoj sagrađen barem jedan novi pogon. Od 1952. do 1957. porastao je bruto produkt u našim tvornicama za oko 70 milijardi, tako da ove godine iznosi oko 147 milijardi dinara. U proteklom periodu osvojila je zagrebačka industrija oko 500 novih proizvoda. Mnogi su od njih velik prilog u povišenju našeg životnog standarda. A drugi, prava prekretnica u modernizaciji industrije, poboljšanju i proširenju tržišta i potrošnja.
Zaštitne marke Rade Končara, Prvomajske, Jedinstva, Plive, Radnika, Gorana, Nikole Tesla, Kromosa i mnogih drugih zagrebačkih poduzeća poznate su i daleko izvan granica naše zemlje.
One postaju popularni ambasadori svoje zemlje i svog grada. Ali nije najvažnije u tim tvornicama što su nove i velike, što više proizvode i što su ljepše od onih koji su građene prije rata, već to što se u njima vodi računa o ljudima koji rade. Tu su radnici zaštićeni od strojeva i buke, od plinova i prašine, promjenljivog svjetla, prezamaranja i monotonije. Uostalom, to je i razumljivo, bilo bi čudno da se radnik koji upravlja tvornicom ne brine o sebi.
Prije pet godina bilo je u Zagrebu devet autobusnih linija. Danas udaljene gradske četvrti spajaju 22 linije. 50 novih autobusa veže naš grad sa isto toliko mjesta u zemlji i inozemstvu. U tih pet godina na području grada izgrađeno je 75.000 kvadratnih metara savremenih cesta. Pušteno u saobraćaj preko 50 novih tramvajskih kola. Znatno je prošireno i modernizirano poduzeće Zagrebačkog električnog tramvaja. Otvoreno je nekoliko novih tramvajskih pruga.
Izgradnjom novih telefonskih centrala povećan je kapacitet priključaka za 8.000 brojeva, a 60 istovremenih međugradskih telefonskih razgovora omogućuje novi UKV na Mirogoju.
Hladnjače na žitnjaku koje može primiti 300 vagona voća i povrća, preorijentacija poljoprivredne proizvodnje na području Zagreba, naročite na proizvodnju voća, povrća i mlijeka, kao i brzi transport živežnih namirnica iz udaljenih krajeva, znatno će utjecati na poboljšanje opskrbe grada. Možda će i naše domaćice biti zadovoljnije. Danas već svaka općina ima svoju veliku robnu kuću ili magazin i čitav niz manjih prodavaonica, ukusno i suvremeno opremljenih, a kojima upravljaju savjeti potrošača.
Preko 50 ugostiteljskih poduzeća priprema hranu po vrlo pristupačnim cijenama, a u toku posljednjih pet godina otvoreno je desetak mliječnih restorana i bifeja. Nekoliko zapuštenih krčmi u prekrasnim predijeljima zagrebačke okolice preuređeno je u privlačna i već poznata izletišta.
U zdravstvenim ustanovama čovjek je oduvijek bio mjerilo svih stvari, pa ipak koliko ova nova zdanja ulijevaju više nade i optimizma. Svaka općina sagradila je svoj Dom narodnog zdravlja u kojem je objedinjena preventivna i kurativna služba sa svim specijalističkim odjelima. Nema zdravstvene ustanove u gradu u kojoj za ovih nekoliko godina nije sagrađen kakav paviljon, osnovan kakav novi odjel ili modernizirana oprema. Za sve te radove utrošeno je blizu dvije milijarde dinara.
1952. grad je imao 40 hektara parkova. Danas 70.
Park šume od velikog su značaja za odmor građana i povoljnu klimu grada. Zbog toga pošumljeno je 170 hektara novih površina. Mnogo zelenog prostora namijenjeno je razonodi najmlađih.
U prostorima nekad ograđenim visokim mrkim zidinama gdje djeca nikad nisu imala slobodan pristup, sada stoje mala jezera, zeleni travnjaci i prostrana igrališta. Tu su vrtuljci i tobogani, ljuljačke i mnogo, mnogo sunca. To su male dječje republike gdje su ustav, zakon i zanimanje - mašta, drugarstvo i smijeh.
I nove školske zgrade u kojima oni sprovode veći dio svoga djetinjstva zrače vedrinom i radošću.
Povećan broj učenika u svim vrstama škola u Zagrebu zahtjeva velika financijska sredstva za izgradnju novog školskog prostora. Iako je od 1952. do danas izgrađeno 20 novih škola sa 165 učionica i u to utrošeno preko 3 milijarde dinara, to je daleko, daleko premalo da zadovolji potrebe grada. Dalek je put od ovih školskih učionica do velikih naučnih instituta koji su u posljednjih pet godina izgrađeni na području Zagreba. Ali možda će koja bistra glavica i taj put savladati i ići još dalje i dalje.
Fizikalni institut Ruđer Bošković jedna je od onih zgrada kojima će se ponositi naš čovjek kada osjeti blagotvornu snagu atoma iskorištenih u mirnodopske svrhe.
Posljednjih nekoliko godina naučni, kulturni i umjetnički rad u gradu postao je osjetno intenzivniji. Započela je radom televizijska stanica, otvoreni su novi muzeji i zagrebačko dramsko kazalište. Osnovani su i novi muzički ansambli, a broj posjetilaca kulturnih ustanova znatno se povećao.
I na području fizičke kulture učinjeno je mnogo. Stadion u Maksimiru osposobljen je za najveće međunarodne priredbe. Rekonstruiran je i stadion na Šalati za sve vrste sportskih takmičenja. Ti prostrani i bučni objekti poput magneta privlače naše građane. Tu manifestiraju svoju ljubav prema borbi i uspjehu, prema snažnom i lijepom. Za razvoj fizičke kulture u gradu utrošeno je blizu milijarde dinara.
Južno od grada, na desnoj obali Save, prostire se jedan od najvećih i najmodernijih velesajamskih prostora na svijetu. Na 90.000 kvadratnih metara izložbenog prostora, izlažu svake godine svoje najbolje proizvode i razmjenjuju svoja dobra nacije cijelog svijeta. Preko milijun posjetilaca iz naše zemlje i inostranstva privlači ovaj privredni gorostas.
Ne podsjećaju li vas ove prostrane avenije, bujice ljudi i ogromni prostori na ponosnu svečanost rada i blagostanja, uzbudljivu berbu industrije u nekadašnjoj zemlji seljaka?
Sve ono što je ovdje novo, svi ovi stambeni ansambli koji su za posljednjih godina izrasli kao gljive poslije kiše, svi ti industrijski kolosi, bolnice i stadioni, sve to nosi pečat velikih misli promišljenog jedinstvenog plana.
Kažite mi, ima li koga tko ne voli svoj grad? Tko se ne raduje svakom njegovom uspjehu kao dijete koje na poklon prima svoj najmiliji dar? Tko se ne raduje kako buja i raste ovaj lijepi grad?



Ovo je sve sagrađeno u socijalizmu, meni je krasno to sve, lijepi stari Zagreb, Prisavlje, nekad Šetalište Karla Marxa, promjena etikete nije donijela i prosperitet, dapače, simbol Zagreba i zagrebačkog novinarstva, Vjesnikov neboder, spaljen je do temelja (moje fotke 2025.):