BIJELI BOŽIĆ

I ove godine pozvani smo sedmog na Božić u prekrasnu domaćinsku kuću naših prijatelja, u kojoj se tradicionalno okupljaju njihova djeca i rodbina i prijatelji za oba Božića, a po toj dugogodišnjoj tradiciji i divnom ugođaju, ove godine posebno bajkovitom zbog obilnog snijega, podsjećaju me ti susreti na Đalskove opise Božića u Batorićevoj kuriji, kako je “negda” bilo. I kada prođu Božići i proslave, ne mogu se oteti dojmu da je tradicija ipak velika stvar, i prijateljstvo i druženje i okupljanje oko svečanog stola, i unatoč svoj modernizaciji, najljepše što čovjek može u životu njegovati, zbog one tihe sreće i topline u srcu, imati dobre prijatelje i s njima se družiti kroz kalendare i prigode, od rođenja do karmina. A oni, naši oduvijek prijatelji, doista drže do tradicije i običaja na najljepši domaći način. Pa evo mala galerija te divne božićne večeri, uz bogatu trpezu i vani snijeg. A kad se vraćamo kasno kući, domaćin nas uvijek isprati kroz svoje dvorište do ceste i naviga nas, da bude siguran da smo sretno krenuli kući. Kakvi domaćini! To ne može svatko. To je urođeno, biti domaćin.