La Llorona, ili "Uplakana žena", je sablasna figura iz latinoameričkog folklora koja vječno luta oko vodenih površina, tražeći djecu koju je utopila u naletu bijesa. Najčešća verzija priče govori o ženi po imenu María koja, nakon što ju je prezreo nevjerni muž, utopi njihovu djecu u rijeci prije nego što si oduzme život. Osuđena na nemiran zagrobni život, njezini tužni krici navodno odjekuju noću, ponekad upozoravajući druge da se drže podalje, a ponekad pogrešno namamljujući ljude u njihovu propast. Ovaj video objašnjava priču o La Lloroni:

https://youtube.com/shorts/cnIEGyeuCwI?si=YUvgXWx06JaN6nc5

Izdaja i bijes: Priča obično počinje sa ženom koja je bila ili tašta ili udana za bogatog muškarca. Kad otkrije da joj je muž bio nevjeran, obuzima je bijes i tuga.

Tragičan čin: U svom bijesu, utapa svoju djecu u rijeci. U nekim varijacijama to je bio impulzivan čin osvete; u drugima je to bila tragična nesreća uzrokovana njezinim nemarom.

Posljedice i prokletstvo: Nakon što shvati što je učinila, ispunjena je ogromnom krivnjom i tugom. Umire i prokleta je da postane duh koji nikada ne može pronaći mir.

Vječna potraga: Kao La Llorona, osuđena je lutati obalama rijeka i jezera, vječno tražeći duše svoje izgubljene djece uz očajnički krik: "(Ay, mishijos!)" ("O, djeco moja!").

Upozorenje: Roditelji ponekad koriste legendu kako bi upozorili svoju djecu da se klone nevolja, ali neke verzije mita kažu da njezini krici mogu donijeti nesreću ili smrt onima koji ih čuju.

Kulturni značaj: Priča je duboko ukorijenjena u meksičkoj i meksičko-američkoj kulturi te se s vremenom razvijala i nosila različita značenja, ponekad služeći kao opomena o ponosu i osveti, a ponekad reinterpretirana kao simbol ženske nemoći i traume.