"Zaključni uvodni znak i svršetak

Zvek osvete poput udarca saracenske sablje o tuljac (koji to film bijaše, madame!) odjeknu iz zraka, kao da je sav jad i sranje i škrtost i izvorna pohlepa svih tih jebenih Engleza, Iraca, Škota i evropskog korova, presađenog u Sjevernu Ameriku, tu tužnu duboku slatku divnu tajanstvenu zemlju purpurnih šuma, ružičastoga stijenja i plavih voda, od indijanskih prebivališta u Maineu do obala Californije, svu izvađene utrobe, usrane, izrabljene, razorene, jer korov uspijeva u kaljuži, pišaća je njegov nektar, a govna ambrozija. I one poruke u noći, oh, Bože, daj mi da sprčim šefovu kćer, dopusti mi da to učinim, Bože, sve to prolazi kroz EMP, prosijecajući uzduh, oprljivši polje snova, svi ujedinjeni Pohlepnici Amerike guraju u tome starome ritmu, okrećući dinamo, proizvodeći, sjekni samo taj magnetizam i idi, dječače, i Bog je to morao udijeliti Pohlepnicima, jer ako je čovjek dovoljno pohlepan, on ima smionosti da gura i guta, guraj Gutsy Hyde, - te tako Đavo čovjeka hrani s jedne strane a Bog ga cijedi s druge, jao, jao, ali ne, usporiti se neće, i te poruke zuje preko zemaljâ, EMP se javlja, noću - provjeri ovo, idiote, stručnjače za tehnologiju! - jonizirani sloj se podiže, manje je miješanje, radio-poruke se kreću brže, kao pneumatske cijevi što vode iz krila Hirama Hardona, Pred- sjednika i Upravitelja Upravnoga Odjela Trgovine upravo gore, u Endicott Mountains, Brooks Range, i sat prije sunčeva svanuća, dok se sve te sjeverno- američke usrane glave trzaju u snu, probavljajući poruke što su ih otposlali i koje natrag primaju, i počinju zamagljivati zrak pred svanuće svojim duševnim grgljanjem, prezasićenošću i izlučevinama, a da i ne govorimo o svim ukopničkim dvoranama što se hlade u preranoj zori, iz EMP odjekuju cijele noći vrisci i jauci leševa što su iskopani, izrovani, isprani, ispužvani, začinjeni, prstima izjebani, oderani, zašiveni, gurani, sječeni, i stiskani, a da se i ne govori koji su im sve organi isječeni, i da su skamenjeni u balzamskome soku - svaki ukopnik dostojan svoje dugogodišnje prljavštine ima svoju tajnu formulu - formal dehyde, ne napuštajte svoje tajne obrede, vaše kovčege s blagom, vaše medvjeđe perivoje u kojima se vestalske djevice prče u vašem soku, ali, gospodine, ne zaboravite žive, mrtve, i upravo mrtve što prolaze kroz sve one valne dužine kvadratnoga korijena od minus jedan, u EMP, a tajanstveno KC često uništava vaše krugove, i kada jutro dolazi, sat prije zore, oni snuju u svojem snu, postaju praktični, spremaju se ustati, zijevati, kašljati, prdjeti, pišnuti pomalo, i uopće jebati valnu dužinu EMP-a, i tako, prijatelji, sloj jonizacije (što je prvi bratučed statike u telepatskim poslovima) spusti se poput oblaka, i priguši se interkranijalna komunikacija, a nije posrijedi nikakva prosta stvar, jer u Brooks Rangeu, na rubu golemog snježnobijelog paraboličkoga reflektora, u tihom rezonantnom električnom zujanju tišine, osjeća se trenje u zraku kao da vam se kosa nakostriješila ili coitus što je sav interruptus s električnim uzvojnicama plina u crijevima, s bolom u mudima i mržnjom u kurcu, jest, tegobe kad se sloj jonizacije ponovo slegne i brda se ispune statičkim nabojem.

A kada je sranje prošlo u lovačkoj kući Moe- -Henry-Obungekat-Safari-Skupine na jezeru Dolly Ding Bat, i kada su ledeni vrhunci Brooks Rangea mrmljali riječi s ledenoga štita paraboličkoj dolini, »E.m.p., e.m.p., u redu, jutro je, javite se« - Rusty i Luka i vodiči i dječaci i nosači i prosječna prknad, svi se potrpaše u zrakoplove, da bi se vratili u Fairbanks i vodili novi život upravo ovdje dvije godine kasnije u mojoj svijesti, to jest: ovdje je Ranald na ovome pipavom objedu u dallaskoj usranoj palači, što je opet priređen meni u čast, te s moje strane vam hvala, jer sutra Tex i ja odlazimo u posjet starome čarobnjaku u Vijetnam. Ukoliko, to jest, ja nisam tek crnoguzi bogalj Crnjo, što vam se javlja iz Harlema. Nikad se ne zna. Nikada ne znate kakvo vas je priviđenje noću tralo. Tako, guzoglava Ameriko, razmisli o svojoj stražnjici. Koji bi Ranald (D.J.), crni ili bijeli, bio gori genij, iz Harlema ili iz Dallasa, i tko vodi koga? Ovdje je D.J., najavljivač-zabavljač za Ameriku, prijenos je završen. Vijetnam, vraški vruće."

Norman Mailer, Zašto smo u Vijetnamu?