Sinoć poslije ponoći sudarila sam se izlazeći na ostakljeni balkon s blistavom srebrnom kuglom nad krovom prekoputne zgrade, oči u oči. Fascinirano sam gledala veliku kuglu na crnoj pozadini spuštenu nisko u naselje, s jasno ocrtanim kraterima. Što ako padne, koliko su sigurne te “putanje”? Koliko je “putanju” briga uopće? Na hubu je u potpunom mraku svirala Reflection, savršena glazba za moj moongazing. Jedva sam se otrgnula od fascinacije.
komentiraj (3) * ispiši * #
