"IRENINA SREĆA

U Rimu vele da djevojka "zaudara" kad hoće da kažu da miriše na meso koje nije sasvim svježe, na meso koje ima izvjestan sumnjiv miris, "Zaudara" to jest gleda samo svoju korist, iako to krije, pa je kadra da odbaci sve obzire, ako je u pitanju njen interes. Tko bi, na primjer, bio rekao da je Irene, cvjećarica koja je čitav dan boravila u svojoj maloj cvjećarnici na Pariolima, među ružama i ljiljanima, zapravo "zaudarala". A ipak je bilo tako, ja imam i dokaza za to, a to spominjem jer hoću da istaknem da su oči varalice, pa su mnoge djevojke koje se ponašaju kao razuzdane namiguše i mažu se svim mastima u stvari i te kako ozbiljne; dok kod drugih koje se ne lickaju, ne namiguju i prolaze putem oborena pogleda, kao da idu na misu, ako im zaviriš pod tu njihovu obrazinu, imaš da se čudiš što ćeš sve otkriti."

Alberto Moravia, Irenina sreća (početak priče)