"Tridesetih je godina Moravia nastavio objavljivati, putovati Europom (London, Pariz, Grčka), posjetio je SAD (New York), Meksiko, Kinu. Istodobno se pogoršao njegov odnos s fašističkim režimom. Optužen je da je «nemoralan pisac»; ministarstvo kulture zabranjuje novinama da govore o njegovom romanu Le ambizioni sbagliate (objavljenom 1935.), a po objavljivanju romana Maskarada (satira na temu diktature u imaginarnoj srednjeameričkoj zemlji) zabranjuje mu se da se u novinama potpisuje svojim imenom. Godine od dolaska Hitlera na vlast pa do pada fašizma u Italiji (1933. – 1943.) bile su, po Moravijinim riječima, najgore u njegovom životu, a putovanja su, piše on dalje, možda bila način da umakne «ozračju zatrovanom lažima, strahom i konformizmom».!" (Alberto Moravia, wiki)
15.09.2024. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh al si me pogodila, moravia je bila prva moja velika književna ljubav. zanimljivo da su me po pravilu u mladim danima oduševljavale uglavnom manje poznate knjige značajnih autora, puno sam istraživao, želio biti poseban, tako mi je kod moravie najdraža bila "dosada", začudo, prevedena je i kod nas, vjerojatno je imaš mada je rijetko tko iz mog društva to čitao, kod bölla "a nije rekao niti jednu jedinu riječ", nekako drukčije je prevedeno "und sagte kein einziges wort", glavni junaci čudaci i autsajderi, kakvim sam se i ja sam sebi činio. Čitao sam naravno i "rimske priče", "dosadu" sam čak i kupio, no izgleda da je negdje seljenjima nestala, sad imam zbilja zavidnu kućnu biblioteku, ali moraviu nemam dok su mi drugi najdraži pisci uglavnom kompletirani, njemački i u originalu i prijevodima ;)
15.09.2024. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam Maskaradu, Bračnu ljubav, Rimske priče i Pažnju. Njemački ne znam, to su veliki jezici, njemački, ruski, to mi fali jako, što znam samo engleski od stranih jezika. Ali sasvim uspješno se dopisujem sa stranim sugovornicima uz pomoć Google prevoditelja, izvrstan alat.
Trenutno čitam Na samom dnu, Guntera Wallraffa, iz 86., ali tema nikad aktualnija, novinar se prerušava u turskog radnika i radi dvije godine "na dnu" njemačkog društva raskrinkavajući sisteme eksploatacije radnika perom i fotografijama. Knjiga završava velikim razgovorom dopisnika Vjesnika Zelmanovića 7.11.1985. u Kolnu s kolegom Wallraffom. Fascinantno. Bilo bi ludo napraviti takav prank kod nas, šta se stvarno dešava stranim radnicima i kako žive iza zavjese, kad se prerušiš u jednog od njih. Sjećam se vrlo dobro stranih studenata u Hrvatskoj, ali stranih radnika ne, to je novo poglavlje povijesti tu.
15.09.2024. (23:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Skoknimo danas malo do Rima...
15.09.2024. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
dodajem video o Moraviji na A stranu
15.09.2024. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"Tridesetih je godina Moravia nastavio objavljivati, putovati Europom (London, Pariz, Grčka), posjetio je SAD (New York), Meksiko, Kinu. Istodobno se pogoršao njegov odnos s fašističkim režimom. Optužen je da je «nemoralan pisac»; ministarstvo kulture zabranjuje novinama da govore o njegovom romanu Le ambizioni sbagliate (objavljenom 1935.), a po objavljivanju romana Maskarada (satira na temu diktature u imaginarnoj srednjeameričkoj zemlji) zabranjuje mu se da se u novinama potpisuje svojim imenom. Godine od dolaska Hitlera na vlast pa do pada fašizma u Italiji (1933. – 1943.) bile su, po Moravijinim riječima, najgore u njegovom životu, a putovanja su, piše on dalje, možda bila način da umakne «ozračju zatrovanom lažima, strahom i konformizmom».!" (Alberto Moravia, wiki)
15.09.2024. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
uh al si me pogodila, moravia je bila prva moja velika književna ljubav. zanimljivo da su me po pravilu u mladim danima oduševljavale uglavnom manje poznate knjige značajnih autora, puno sam istraživao, želio biti poseban, tako mi je kod moravie najdraža bila "dosada", začudo, prevedena je i kod nas, vjerojatno je imaš mada je rijetko tko iz mog društva to čitao, kod bölla "a nije rekao niti jednu jedinu riječ", nekako drukčije je prevedeno "und sagte kein einziges wort", glavni junaci čudaci i autsajderi, kakvim sam se i ja sam sebi činio. Čitao sam naravno i "rimske priče", "dosadu" sam čak i kupio, no izgleda da je negdje seljenjima nestala, sad imam zbilja zavidnu kućnu biblioteku, ali moraviu nemam dok su mi drugi najdraži pisci uglavnom kompletirani, njemački i u originalu i prijevodima ;)
15.09.2024. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Imam Maskaradu, Bračnu ljubav, Rimske priče i Pažnju. Njemački ne znam, to su veliki jezici, njemački, ruski, to mi fali jako, što znam samo engleski od stranih jezika. Ali sasvim uspješno se dopisujem sa stranim sugovornicima uz pomoć Google prevoditelja, izvrstan alat.
Trenutno čitam Na samom dnu, Guntera Wallraffa, iz 86., ali tema nikad aktualnija, novinar se prerušava u turskog radnika i radi dvije godine "na dnu" njemačkog društva raskrinkavajući sisteme eksploatacije radnika perom i fotografijama. Knjiga završava velikim razgovorom dopisnika Vjesnika Zelmanovića 7.11.1985. u Kolnu s kolegom Wallraffom. Fascinantno. Bilo bi ludo napraviti takav prank kod nas, šta se stvarno dešava stranim radnicima i kako žive iza zavjese, kad se prerušiš u jednog od njih. Sjećam se vrlo dobro stranih studenata u Hrvatskoj, ali stranih radnika ne, to je novo poglavlje povijesti tu.
15.09.2024. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
I te kako znaš izabrati! Ljubim!
16.09.2024. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
jutrić! ljubim!
16.09.2024. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...