Već godinama, u mom dubokom i mračnom ormaru s knjigama, trećem od ulaznih vrata u sobu, visine do stropa, u četvrtom redu odozgor, između Glavnih radova Marxa i Engelsa i Medicinskog leksikona, stoji dvojac Erice Jong: Strah od letenja i Kako spasiti vlastiti život. Sočni opisi sexa glavne junakinje - tridesetogodišnje američke intelektualke Isadore Wing alias Erice Jong, nazivanje stvari pravim imenom, rušenje tabua i vlastitog braka, euforično ulijetanje i izlijetanje iz ljubavnih veza, totalno slobodan i neopterećen stil, inteligentni misaoni brzaci i britka zapažanja iz psiholoških i fizičkih sudara obrazovane mlade žene s malograđanskim poretkom, čini i danas Jongovu pravim izborom za emancipirati se od koncepata „pristojnog“ pisanja s pozicija kućne ili crkvene odgojenosti, ma što to u prijevodu, kad govorimo o genijalnom a ne o prosječnom, značilo. Je li to mahanje zastavom tzv. kućne odgojenosti zapravo golmanov strah od penala? Jer, tu mu je Jong, na braniku njegovih patrijarhalnih stereotipa, zabila gol „u sridu“. Tamo gdje najviše boli. A gdje je to, čitajte u Strahu od letenja, koje djelo je pohvalio i John Updike da "na briljantan način produžava tradiciju Lovca u žitu i Portnoyeve boljke“, a veliki Miller prokomentirao: „Dolazim u napast da izjavim kako ona piše kao neki muškarac. Premda to uopće nije istina. Radi se o stopostotnoj ženi, ženki ponekad, dapače, frajerici. U mnogim stvarima ona je neposrednija, otvorenija, iskrenija nego muški pisci…“ Dakako, i opet svjedočimo, i što se Millera, i Jongove, i Bukowskog, i Nin, i Suzy Rog (Majdak) i mnogih drugih živahnih, punokrvnih i zanimljivih pera tiče, da samo skidanje uzda i sedla tzv. 'kućnog odgoja' omogućava umjetnicima i kreativcima slobodan trk i let bez straha, kojim inspiriraju generacije i generacije i obilježavaju svoje doba.

Moje knjige


Pjesma uzeta za moto knjige Strah od letenja:

"Avaj! Ljubav žene! kako je poznato,
divna je, al' u isto vrijeme i užasna stvar;
Jer sva je njihova sudbina stavljena na tu kartu,
Te ako tu izgube, život im više ništa
Ne može pružiti - osim opsjena prošlosti,
Zato je njihova osveta poput skoka tigra,
Smrtonosna, i brza, i razorna; ipak, budući same trpe
Najgore muke - bol koju nanose, i same osjećaju.

U pravu su; jer muškarac je prema muškarcu tako često,
A prema ženama uvijek nepravedan; sve žene čeka
Ista sudbina - a jedini im je izlaz nevjera;
Odgajane da prikrivaju osjećaje, prepuna im srca
Beznadno sanjaju o svome idolu, dok ih neki imućniji
Požudnik ne kupi u brak - i što ih nakon toga čeka?
Nezahvalan muž - prvo, nevjeran ljubavnik -
Zatim haljine, djeca, molitve - i svemu je kraj.

Neke nađu ljubavnike, druge se odaju piću ili molitvama,
Neke se posvete kućanstvu, druge neumjerenoj zabavi.
Neke pobjegnu - no, samo jednu muku zamijene drugom,
Izgubivši ugled kreposne supruge,
Malo njih ikada uspije popraviti svoju sudbinu,
Njihov položaj uvijek ostaje neprirodan,
Kako u dosadi palače, tako i u prljavoj kolibi:
Konačno, neke se poigravaju s vatrom – i zato pišu romane.

Lord Byron (Don Juan)"