„UVOD

Pred sunčevom luči već je othodila noć, i duboko se modrilo zvjezdana neba pretopilo u jasno plavetnilo, a cvijeće na livadama uspravljalo svoje glavice, kadli Emilija ustade i naredi da pozovu njene druge i mladiće. Pošto su se svi sakupili, upute se za polaganim kraljičinim krokom prema gajiću nedaleko od dvorca. Zašav u lug, vidješe da ih srndaći, jeleni i druge životinje susreću bez straha, kao da su pripitomljene i kao da se zbog kuge ne boje lovaca. Približavali su se sad jednoj, sad drugoj životinji, kao da bi je htjeli uhvatiti, pa su se poduže zabavljali goneći ih da trče i skaču. No sunce bješe već odskočilo, pa svi odluče da se vrate. Vraćahu se ovjenčani hrastovim lišćem i punim naručjima mirisava bilja i cvijeća, te bi, da ih je tko susreo, mogao samo pomisliti: »Ove ili smrt neće pobijediti ili će je oni u radosti dočekati.« Tako polako, korak za korakom, pjevajući, brbljajući i šaleći se vrate se u dvorac, gdje nađoše sve lijepo priređeno, a svoju služinčad veselu i raspoloženu. Pošto su malko otpočinuli, ne sjedoše odmah za stol, već prije gospe i mladići otpjevaše šest pjesmica, sve jednu veseliju od druge. Poslije toga sluge im prinesu u posudama vode da operu ruke, a onda ih po kraljičinoj želji starosta smjesti za stol i naredi da donesu jestiva, te se svi veselo late jela. Ustav od stola, neko vrijeme posvete plesu i pjesmi, a potom, tko je htio, po kraljičinoj naredbi ode da otpočine. U određeno vrijeme svi se sakupe na uobičajenom mjestu da kazuju novele. Kraljica pogleda Filomenu i reče joj da ona otpočne. Filomena smiješeći se prozbori ovako:

PRVA NOVELA

Rinuccio i Alessandro ljube gospu Francescu, a ona ne mari za njih, pa jednome naredi da kao mrtvac legne u grobnicu, a drugome da toga tobožnjeg mrtvaca odanle iznese. Kako oni nijesu mogli izvršiti zadatak, ona se tako obojice domišljato oslobodi.

- Milo mi je, gospe, kad vam je tako po volji, da sam prva koja će se natjecati na ovom otvorenom i slobodnom polju kamo ste nas u svojoj velikodušnosti odveli. Pa ako uspijem, ne sumnjam da će oni koji poslije mene na red dođu postići isti uspjeh, pa i bolji. …“

Boccaccio, DEKAMERON (DEVETI DAN: EMILIA, I novela – Gospa Francesca i mrtvaci)