„ZAGREB je slobodarski grad. Pokušali su učiniti od njega kulu reakcije i osramotiti ga za vječita vremena. Ali je on odmah cijeloj zemlji i cijelom svijetu pokazao svoje pravo lice. Njegova je borba otpočela prvog dana okupacije, trajala za sve četiri godine rata, da završi pobjedonosno 8. svibnja tisuću devetsto četrdeset pete. Nikada ni na čas nije prestala. I nikakve žrtve, a bilo ih je na desetke tisuća, nisu mogle obeshrabriti zagrebački proletarijat i mnogo brojne rodoljubive građane. Ustrajali su. Ovdje, u našem gradu, svaka je kuća i svaka ulica bila poprište revolucionarne borbe. Ovdje su nikle ideje o općem oružanom ustanku naroda Hrvatske. Odavle su širom zemlje krenuli prvi organizatori i pokretači, krenulo je odavle tisuće boraca noseći kroz sela i gradove zastavu revolucije.
Zagreb za vrijeme fašističke okupacije zaista vri od revolucionarnog oslobodilačkog pokreta. Borba rađa i školuje sve više novih kadrova. Ali treba uvijek imati na umu da se sav taj revolucionarni polet iz 1941. godine kontinuirano nadovezuje na rad Partije koji traje u našem gradu i u našoj zemlji od prvog svjetskog rata, pa i od ranije. Da nije bilo prekaljenih i iskusnih komunista, koji su za vri jeme bivše Jugoslavije godinama djelovali pod izvanredno teškim uvjetima, ne bi bilo ni revolucionarnog pokreta 1941-1945. Ovi su ljudi prošli zlo doba Obznane i šestojanuarske diktature. Trpjeli su muke po zatvorima i robijama. Prevladali su sektaštvo i frakcijske borbe, da se, napokon, pod rukovodstvom druga Tita, moralno i organizaciono do kraja osposobe i pripreme za odlučnu bitku. Njihove su zasluge neocjenjive."

IVAN ŠIBL

Nasta Rojc, Vješanje u Dubravi 1943.

https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/12/20/132/

Tošo Dabac, 10.5.1945.


Partizani obilježavaju 40-godišnjicu smrti Silvija Strahimira Kranjčevića


Rad na obnovi zemlje nakon pobjede