Dvorkinji je umrla kćer

Ti i nisi mnogo kćerku svoju
zibala.
Još dok ti u utrobi bila, ti si u znoju
podove ribala.

Odmah kada ti je na svijet stigla
plakala je i zebla.
Prljav pokrivač sa sebe je digla
tražeć sunce, po njemu je grebla.

Nemoj mnogo smrti njene žaliti,
ostala bi bogalj i nejačak.
Mjesto svijeća na grobu će proljeće paliti
maslačak.

On će se na vjetru plaho zibati -
- il to iz groba njeni su prstići mali –
a ti ćeš dalje tuđe podove ribati,
ko što ih već tvoji pređi prali.

Sjetiš li se, sad pod zemljom gnjiju
njene ruke u tami i vlazi,
u poslu ćeš sagnut glavu da nitko ne spazi
da mjesto vode suze stube miju.

Vjekoslav Majer (1900-1975)