Dvorkinji je umrla kćer
Ti i nisi mnogo kćerku svoju
zibala.
Još dok ti u utrobi bila, ti si u znoju
podove ribala.
Odmah kada ti je na svijet stigla
plakala je i zebla.
Prljav pokrivač sa sebe je digla
tražeć sunce, po njemu je grebla.
Nemoj mnogo smrti njene žaliti,
ostala bi bogalj i nejačak.
Mjesto svijeća na grobu će proljeće paliti
maslačak.
On će se na vjetru plaho zibati -
- il to iz groba njeni su prstići mali –
a ti ćeš dalje tuđe podove ribati,
ko što ih već tvoji pređi prali.
Sjetiš li se, sad pod zemljom gnjiju
njene ruke u tami i vlazi,
u poslu ćeš sagnut glavu da nitko ne spazi
da mjesto vode suze stube miju.
Vjekoslav Majer (1900-1975)
Post je objavljen 28.03.2024. u 18:44 sati.