„EPPUR SI MUOVE

Da se Zemlja ipak i uprkos svemu kreće, djetinjasta ova i posvema naivna fraza tek što nije skinula galilejsku glavu, u davno mračno doba kada se kao i danas plaćala skupa krvarina za svaku i najneviniju pobjedu pameti. A ipak, nad zgaženim ljudskim mravinjacima, usred ratnih ruševina, uprkos prividno pobjedonosnom i sasvim prolaznom trijumfu barbarstva, nad Evropom i iznad svih pet kontinenata odjekuje danas glas Oktobarske Trube da nam sve nade još nisu potonule, kada se, eto, politička pamet prvi put u historiji pojavila naoružana topovima.

Kreće se polagano, ali se ipak kreće, i ako na ovome svijetu postoji neka vrsta vječnog vretena, to je upravo ovo postojano trajno i tvrdoglavo kretanje ljudske pameti koja se kao perpetuum mobile kreće ipak sve više i sve ustrajnije. U spirali uspinje se pamet ljudska tajanstvenim zavijucima za jedan zavoj više svakog stoljeća, svladavajući gluhonijemu težinu gluposti stalnim usponom. Kao lopta, svakog krvavog stoljeća - za jedan jedva primjetljivi zavoj više, penje se u visine naša draga Zemlja, za koju su predgalilejski ljudi mislili da miruje mrtva da bi poslije Galileja povjerovali kako suncem obasjana leti na pozdrav zvijezdama. Leti Zemlja naša u susret zvijezdama, otela se zakonima mračnoga ponora, i ako postoji pod Kumovskom Slamom zvjezdana logika, ona nam je pouzdanim putokazom da su ovaj put svi baloni historije iznad svih krvavih cirkusa i menažerija uzletjeli ravno spram Kozmopolisa. I što laju bijesne kučke pod zvjezdanim kolosijecima, što to kampanaju duboko dolje, pod našim nogama, provincijalni zvonici na uzbunu protiv meteorske logike ljudskog uzleta, kada je sav ovaj lavež jadna i otrcana jadikovka sa provincijalnih grobalja.

Na samrti ste, gospodo, i ako zvona zvone na pogreb, ona tralaliču nad odrom predgalilejske pameti, kada se vjerovalo da stvari stoje na istome mjestu kroz vijeke vjekova, pa kada se danas govori i piše da od ruske oktobarske pustolovine nikada ništa osim krvi biti ne će, dobro je da se čuje da naš balon ne će nikakve tone blatnog balasta zaustaviti da se ne popne kamo se popeti mora! Da našu zemaljsku loptu zadrži od njenog najveličanstvenijeg uspona, sav je napor diluvijalne gluposti uzaludan!

Ako iznad historijskog ludila, koje je godine Tisućudevetstotinaičetrnaeste čitavu evropsku civilizaciju strovalilo u provaliju, postoji neki smisao, što znači jalova halabuka koja nema druge svrhe nego da porekne i da postavi na glavu sve principe naravnog i socijalnog razvoja?

Ne bojte se, drugovi ljudi, nema straha od ove jadne gungule koja nastoji kako bi rijeke i potoke historijskog potopa vratila na izvore. Ni sva štampa čitavog bankarskog svijeta, ni kriještanje religioznih i kvekerskih papiga, ni revanje nasilne magaradi ne može zaustaviti toka prirodnog. Zvijezde i vode, kopna i vojske, historije i crkve, gradovi i kontinenti, sve se to kreće po neoborivim zakonima naravi, a pamet je ljudska kao stablo koje raste pod oblake, bez obzira na to da li »Jutarnji list« ili »Novosti« o tome imaju svoje negativno mišljenje. Sve je, dakako, na ovom svijetu prolazno, i naša su stoljeća u toku kozmičkom samo neznatni trenuci, a najviša mjera našeg vremenskog pojma samo je tren. Sve ovo što se danas zbiva u Evropi, evropskom usponu uprkos, neznatna je epizoda koja tek što nije nestala s našeg krvavog i zamagljenog horizonta, a ipak je istina da u historijskoj prošlosti Evrope nikada nije bilo takvih zamračenja, te usred najtamnije noći ne bi bio planuo po neki vatromet, rasvijetlivši mračne i neprohodne staze na dugom putu ljudskom.“

MIROSLAV KRLEŽA, EPPUR SI MUOVE (odlomak)



https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Artist_Concept_Planetary_System.jpg