SAM U NOĆI IDEM PREMA DRUMU

Sam u noći idem prema drumu,
Što kroz maglu ljeska se u gori.
Sad pustinja nijemo sluša boga,
I sa zvijezdom zvijezda sada zbori.

Veličanstvom sijaju nebesa,
Plavim sjajem nebo zemlju zali.
Što to bolno osjeća mi srce?
Čeka l' nešto il' za nečim žali?

Ne nadam se ničem od života,
Niti žalim za ičim što minu.
Samo mira tražim i slobode,
Zaspat žudim – nestati u tminu.

Al' ne žudim hladni san mrtvaca;
Zauvijek usnut ja bih htio tako,
Da mi život u grudima dršće
I da grudi dišu mi polako.

Da noć i dan, mazeći mi uho,
O ljubavi slatki glas mi zbori
Da nada mnom silan, vječno zelen,
Stari hrast se njiše i šumori.

1841

Mihail Ljermontov

Preveo Dobriša Cesarić