U krajnjem kutu svoje dnevne sobe
Gdje ne moze doprjeti nepozvani pogled
Na dnu svojih prepunih vitrina
Kriješ slatku fasciklu s natpisom Intima
Medj' slikama tebi dragih lica
Gdje čuvaš svoje spomene i pisma
Sve u formi poezije, stiha
Nalazi se i moja ljubav tiha
To su pjesme nikad objavljene
Napisane zbog voljene žene
Al' datumi na njima su stari
Već odavno nema novih stvari
Jer umjesto poetskih visina
Iz mene izlazi samo tuga i gorčina
I misao što se reći ne sm'je
Ko te kara nek' ti piše pjesme
Htio bih da budem gospodin
I izbjegnem reakcije bijesne
Ali reći ću kao pravi primitivac
Ko te kara nek' ti piše pjesme
Znam da slušaš moje nove ploče
Sa njima se branim od samoće
I ubacim nešto da te štrecne
Ko te kara nek' ti piše pjesme