O ponoći, u tijesnome sokaku,
Uz tmurno svjetlo i uz očaj bola,
Kroz mukli tutanj vidjeh crna kola –
O ponoći, u žalosnome mraku…

Ja znam ih dobro. Tako večer svaku
Iz bolesnog, sirotinjskoga dola
Za mojim tragom idu, dogod gola
I pjana gori strast kroz ponoć mlaku.

U tami voze moju mrtvu dragu –
Bez koprene, u cvijeću, divnu, nagu,
Ko u mladosti davnoj! – Sad će saći

Na grobište… i ja je neću naći…
– Već nestadoše. – Sni noćni svi se mrače,
To mjesečina za mojom dragom plače…

Fran Galović