Nema ništa ljepše od iskočiti iz kućne kuhinje s pogledom na edgaralanpoovsko turobni prizor sablasnog drveća u magli i pustoši, u pun ljudi urbani mega shop planet na tri kata s igraonicama za djecu u kojima možeš ostaviti klince na sigurnom sat vremena za 50 kuna i onda bazati po trgovinama i holovima okićenim božićnim drvcima dok iz zvučnika trešti Jingle Bells, a kuhinjska svakodnevica je privremeno potisnuta u id među ostale nesvjesne sadržaje.

I nakon sata kikotanja, pušenja i razgovora u kafiću čiji žamor i brujanje su najbliži Rimski-Korsakovom Bumbarovom letu, odlaziš po klince i častiš ih s fast foodom po izboru, koji obrok uvijek pojedu bez problema, za razliku od tvoje zdrave kuhane hrane, pa im nakupuješ još paketića junka za večeru.

Na pvratku kući svi grickamo i gledamo božićne filmove do duboko u noć, a jedan lijepi blagdanski dan umjesto među loncima, rajnglama i ringlama proveden u megastoreovoj božićnoj idili, završava s mišlju da je kad nije u kuhinji - svaki dan Božić.