Tu žensku frustraciju u mojoj obitelji posljednja je iskazivala baka, znamenitom rečenicom "celo se jutro mučiš, kuhaš, pereš, spremaš, i onda se spožereju u pet minut pa zutraj opet"... mama to nije fermala pola posto, tata je ionako otišao kada sam imao negdje tri i kada sam vikendima bio kod Staroga, imao sam besprijekorni red, čistoću, prehranu, a ovdje na drugoj strani - baka zapravo nije dopuštala mami da puno sprema, djedu to dok je bio živ nije naravno padalo na pamet (i danas znam reći tastu ljeti kada smo par dana skupa - kada ne odnese tanjur iza ručka do sudopera, da mu je žena drugotna, nije on kriv, tako ga je naučilo…) a ja sam do povratka iz one vojske imao zabranu prelaska granice kuhinje bez odobrenja... dok se sam nisam za to izborio golom silom, pa sam počeo kuhati jaja, hrenovke i peći povrće u pećnici kada je baka već bila onemoćala i stara, uz njene zlokobne jauke iz boravka "bute vi vidli kaj je to ako se muči hrana" koji kao da su dolazili iz nekog drugog stoljeća... moja Draga eto, nema taj problem, ona sprema samo kada joj se sprema i uživa u tome; ja spremam kao kokoš u principu stalno, to mi je uvjetovani refleks, bez tog montypythonovskog multitaskinga osobno nisam sretan do kraja; radim posao, pišem blog, štiham po vrtu i onda gledam jel se skuhalo ili opralo, to me tako ispunjava – očito nisam baš normalan, i to ja sve onako - jedva da nije loše, pa Ona kada dobije inspiraciju kuha i popravlja moje uratke da bude bolje... i taj Njen final touch je ono što oplemenjuje, grije srca, čini radosnim... i suđe perem većinom ja, vjerovali ili ne, ili klinac pokupi iz suđerice kad se nagomila, onda ona u nedjelju sat vremena ukloni svu mast, nered i nevolju što je iza moga pranja i spremanja ostala preko tjedna :)... Ali nije to neka narav, čudo, štajaznam, to je sve tako kada te život tresne po glavi, tako čovjek najbrže nauči; to je sve ostalo do časa kada smo skužili da sam ja katastrofalni moneymaker i da ćemo od moga mužjakovanja umrijeti od gladi - s mojom zaradom smo zašparali za stančić da se izvučemo iz vlage i tuđega, jedući pola kile blitve za večeru tako da je mala prvo pojela koliko je htjela, a onda nas dvoje; onda je Ona uzela stvari u svoje ruke, rekli bi zlobnici „navukla hlače“ dok sam ja zinuo kao som, pa je dvanaest godina radila od jutra do mraka (kako je rekao marschall Goering u Nuernbergu, "barem sam dvanaest godina živio kao čovjek..." :)))); sad je opet doma... tako se posložilo... tih dvanaest godina ja sam bio i domaćica, i učiteljica, i spremačica, i kuharica, apsolutno sve, razrednice uopće nisu poznavale mamicu, i djeca su u užasu mojeg reda (kojeg je ipak, kakvog-takvog - bilo) odrasla zavjetujući se kako će prvu plaću u životu potrošiti na to da se najedu kao ljudi... i tako smo mi po čavlima koje sam ja okolo zabijao vješali svoje stvari i sklapali te konstrukcije, a život je išao dalje i dalje i djeca su odrasla u ljude koji kad se javi neka nevolja pa ih pitaš šta će sad - vele „pa napravit ću to, šta ću drugo“… Boj se onog tko je sviko bez golema mrijet jada; još su me u vrtiću tete gledale sa nemalom sumnjom kada su vidjele da mali prije pojede brokulu ili mrkvu nego meso… nas troje doma smo bili kao vojska; svatko je znao što je njegov dio priče, do onog najvažnijeg časa, kada mamu dovezem sa vlaka u pola deset da se svi zagrlimo, ili kad ih sve u nedjelju u sedam sjednem u auto kao piliće i odvezem u neku Žuknicu, Muggiu ili Faaker See da uživamo zajedno… a Ona je ta, ne ja – koja je prva, još valjda prije dvadeset godina, izrekla čuvenu rečenicu „kak je u ovim trgovačkim centrima strašno, počne me boliti glava nakon pola sata, ajmo nekud van“… ........
05.12.2022. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi smo eto, izgleda, jedna atipična familija; kćer je odselila i živi svoj život pa zove mamu i mene na kavu i trač partije, jedva je čekala da to postigne; sin već od malih nogu znade oprati čarape, skuhati saft kada je sam doma, spremiti sobu i tako to. Emancipirani muškarci, veli moja Draga. Zapravo uopće nisam odgojen, a i život s Njom je to definitivno podebljao - tako da bih na ženu gledao kao na nekoga tko bi se o meni trebao brinuti (osim recimo kad me dere temperatura, ili kad uganem nogu, ili nešto slično), to mi je čak nekako, kad bolje razmislim, zadiranje u moj neki prostor – ako nekad poželi, to je super – pa mi ispegla košulju kako ja sa svojom inteligencijom do smrti neću umjeti, preokrene kakvu kragnu, suzi hlače, ispeče neku mesnu štrucu da je se sjećaš do Uskrsa (znaš ona štruca kad si metnula unutra one vrganje iz Vaszarczarnoka), ali navika je da sve to sam radim, i potrošiti sat vremena u danu na takve stvari je pitanje organizacije ili lijenosti, a ne hijerarhije i važnosti – kad pogledamo oko sebe onda vidimo što smo zajedno napravili ili nismo, i nikad još u ovih trideset godina nitko nije rekao „ja sam dao više“ nego „što bi još trebalo“ – ali to je valjda od nevolja, bolesti, neimaštine koje su bježale za nama kao sigurni pratitelji skoro čitavo ovo vrijeme; ljudi kad imaju puno slobodnog vremena onda samo gledaju kakve će gluposti raditi – pa samo pogledamo parove oko sebe; pa što bih ja trebao kada vidim da je Ona krenula ribati kupaonu ili zarađivati za život – leći kao marva, ili otići na pivu i Sportske, a ostaviti ručak da se sam skuha? iliostaviti dijete da se usmrdi, razboli, ili ga srediti i još naučiti da se sam ponešto pobrine o sebi?; ta briga važi u svemu - osim u jednoj stvari - a na to uopće ne moram, je li, podsjećati, to je svrha i smisao dvoje – da se dotaknu u tom predivnom i grubom kaosu života svako toliko - i poteče nekih par volti struje; i dok je tako, sve je u najboljem redu, brinemo nad time kao nad najljepšom biljčicom u vrtu... :))). Pozdrav, i najte kaj zameriti, Drugotni ;)
05.12.2022. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vele da ono od čega bježiš to te na kraju stigne, a ja sam uvijek bježala od kuhinje i kućnih poslova i tegobnih stvari u životu, između cvrčka i mrava više sam nekakav leptirić, samo da mi je uživati i s cvijeta na cvijet, ali to mi ne može biti i nikad nije moglo, jer imperativ je podići potomstvo na noge, pa ako što ostane poslije toga, i sve što ste napisali kao da čitam o sebi i mojima. Sjećam se da je moja mama, strogo tradicionalno i patrijarhalno odgojena, došavši k meni i kad je vidjela svog zeta za šparetom kuhati, rekla mi: "Bože, pa kaj tebe nije sram?!", a ja sam joj kroz zube prosiktala, "Mama, nemoj mi se petljati u brak." :)))))))))))))))))))) Ona nikada nije shvatila da je upravo ona kriva što sam skroz drukčija od nje gledajući kako se cijeli život podmeće pod sve moguće poslove i svi čekaju da dođe s posla, skuha, posluži, sipa u tanjure, kako trči prati veš, spava cijeli život max. 6 sati, prva se diže, zadnja liježe, meni je to bio anti primjer života kakav si želim. Ili si sposoban ili nisi otrgnuti se od nametnutog klišea savršene domaćice kojeg što je najjadnije potenciraju upravo žene procjenjujući jedna drugu po sposobnosti kuhanja i brisanja prašine, briga me za to, radije ću cijeli život čitati Stendhala i Yourcenar nego brisati od jutra do mraka prašinu i hvaliti se s poderanim gaćama, to je onaj nekakav uštipak, svi uštipci su meni isti :)))))))))))))))))))
Puno hvala na komentarima, pažljivi ih čitam i nevjerojatno su mi bliske Vaše priče, sve jako poznato. :))
05.12.2022. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aj što se zabaviš ispuniš dan ali eto to je ta komercijalizacija Božića. Sjećam se još kao dijete početkom devedesetih onih svih plastičnih konjića u centrima kao što je nama ono dok odrasli troše na kupovinu baci još kojih deset kuna da se dijete igra dok odrasli kupuju. To je bio početak konzumerističko-kapitalističkog društva.
05.12.2022. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je, sve je to istina, ali zna biti dobro, sve je okićeno, blješti, ne moraš ništa kupiti, sjedneš u kafić, laganini pričica, onda klopa, pa slastičarna, djeca se vole voziti na pokretnima :)), i bude čisto dobro za promjenu i izlazak iz kuće.
Hvala, za fotkice :))
05.12.2022. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
:))))))))) moje fotkice
05.12.2022. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Tu žensku frustraciju u mojoj obitelji posljednja je iskazivala baka, znamenitom rečenicom "celo se jutro mučiš, kuhaš, pereš, spremaš, i onda se spožereju u pet minut pa zutraj opet"... mama to nije fermala pola posto, tata je ionako otišao kada sam imao negdje tri i kada sam vikendima bio kod Staroga, imao sam besprijekorni red, čistoću, prehranu, a ovdje na drugoj strani - baka zapravo nije dopuštala mami da puno sprema, djedu to dok je bio živ nije naravno padalo na pamet (i danas znam reći tastu ljeti kada smo par dana skupa - kada ne odnese tanjur iza ručka do sudopera, da mu je žena drugotna, nije on kriv, tako ga je naučilo…) a ja sam do povratka iz one vojske imao zabranu prelaska granice kuhinje bez odobrenja... dok se sam nisam za to izborio golom silom, pa sam počeo kuhati jaja, hrenovke i peći povrće u pećnici kada je baka već bila onemoćala i stara, uz njene zlokobne jauke iz boravka "bute vi vidli kaj je to ako se muči hrana" koji kao da su dolazili iz nekog drugog stoljeća... moja Draga eto, nema taj problem, ona sprema samo kada joj se sprema i uživa u tome; ja spremam kao kokoš u principu stalno, to mi je uvjetovani refleks, bez tog montypythonovskog multitaskinga osobno nisam sretan do kraja; radim posao, pišem blog, štiham po vrtu i onda gledam jel se skuhalo ili opralo, to me tako ispunjava – očito nisam baš normalan, i to ja sve onako - jedva da nije loše, pa Ona kada dobije inspiraciju kuha i popravlja moje uratke da bude bolje... i taj Njen final touch je ono što oplemenjuje, grije srca, čini radosnim... i suđe perem većinom ja, vjerovali ili ne, ili klinac pokupi iz suđerice kad se nagomila, onda ona u nedjelju sat vremena ukloni svu mast, nered i nevolju što je iza moga pranja i spremanja ostala preko tjedna :)...
Ali nije to neka narav, čudo, štajaznam, to je sve tako kada te život tresne po glavi, tako čovjek najbrže nauči; to je sve ostalo do časa kada smo skužili da sam ja katastrofalni moneymaker i da ćemo od moga mužjakovanja umrijeti od gladi - s mojom zaradom smo zašparali za stančić da se izvučemo iz vlage i tuđega, jedući pola kile blitve za večeru tako da je mala prvo pojela koliko je htjela, a onda nas dvoje; onda je Ona uzela stvari u svoje ruke, rekli bi zlobnici „navukla hlače“ dok sam ja zinuo kao som, pa je dvanaest godina radila od jutra do mraka (kako je rekao marschall Goering u Nuernbergu, "barem sam dvanaest godina živio kao čovjek..." :)))); sad je opet doma... tako se posložilo... tih dvanaest godina ja sam bio i domaćica, i učiteljica, i spremačica, i kuharica, apsolutno sve, razrednice uopće nisu poznavale mamicu, i djeca su u užasu mojeg reda (kojeg je ipak, kakvog-takvog - bilo) odrasla zavjetujući se kako će prvu plaću u životu potrošiti na to da se najedu kao ljudi... i tako smo mi po čavlima koje sam ja okolo zabijao vješali svoje stvari i sklapali te konstrukcije, a život je išao dalje i dalje i djeca su odrasla u ljude koji kad se javi neka nevolja pa ih pitaš šta će sad - vele „pa napravit ću to, šta ću drugo“… Boj se onog tko je sviko bez golema mrijet jada; još su me u vrtiću tete gledale sa nemalom sumnjom kada su vidjele da mali prije pojede brokulu ili mrkvu nego meso… nas troje doma smo bili kao vojska; svatko je znao što je njegov dio priče, do onog najvažnijeg časa, kada mamu dovezem sa vlaka u pola deset da se svi zagrlimo, ili kad ih sve u nedjelju u sedam sjednem u auto kao piliće i odvezem u neku Žuknicu, Muggiu ili Faaker See da uživamo zajedno… a Ona je ta, ne ja – koja je prva, još valjda prije dvadeset godina, izrekla čuvenu rečenicu „kak je u ovim trgovačkim centrima strašno, počne me boliti glava nakon pola sata, ajmo nekud van“…
........
05.12.2022. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mi smo eto, izgleda, jedna atipična familija; kćer je odselila i živi svoj život pa zove mamu i mene na kavu i trač partije, jedva je čekala da to postigne; sin već od malih nogu znade oprati čarape, skuhati saft kada je sam doma, spremiti sobu i tako to. Emancipirani muškarci, veli moja Draga. Zapravo uopće nisam odgojen, a i život s Njom je to definitivno podebljao - tako da bih na ženu gledao kao na nekoga tko bi se o meni trebao brinuti (osim recimo kad me dere temperatura, ili kad uganem nogu, ili nešto slično), to mi je čak nekako, kad bolje razmislim, zadiranje u moj neki prostor – ako nekad poželi, to je super – pa mi ispegla košulju kako ja sa svojom inteligencijom do smrti neću umjeti, preokrene kakvu kragnu, suzi hlače, ispeče neku mesnu štrucu da je se sjećaš do Uskrsa (znaš ona štruca kad si metnula unutra one vrganje iz Vaszarczarnoka), ali navika je da sve to sam radim, i potrošiti sat vremena u danu na takve stvari je pitanje organizacije ili lijenosti, a ne hijerarhije i važnosti – kad pogledamo oko sebe onda vidimo što smo zajedno napravili ili nismo, i nikad još u ovih trideset godina nitko nije rekao „ja sam dao više“ nego „što bi još trebalo“ – ali to je valjda od nevolja, bolesti, neimaštine koje su bježale za nama kao sigurni pratitelji skoro čitavo ovo vrijeme; ljudi kad imaju puno slobodnog vremena onda samo gledaju kakve će gluposti raditi – pa samo pogledamo parove oko sebe; pa što bih ja trebao kada vidim da je Ona krenula ribati kupaonu ili zarađivati za život – leći kao marva, ili otići na pivu i Sportske, a ostaviti ručak da se sam skuha? iliostaviti dijete da se usmrdi, razboli, ili ga srediti i još naučiti da se sam ponešto pobrine o sebi?; ta briga važi u svemu - osim u jednoj stvari - a na to uopće ne moram, je li, podsjećati, to je svrha i smisao dvoje – da se dotaknu u tom predivnom i grubom kaosu života svako toliko - i poteče nekih par volti struje; i dok je tako, sve je u najboljem redu, brinemo nad time kao nad najljepšom biljčicom u vrtu... :))).
Pozdrav, i najte kaj zameriti, Drugotni ;)
05.12.2022. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Vele da ono od čega bježiš to te na kraju stigne, a ja sam uvijek bježala od kuhinje i kućnih poslova i tegobnih stvari u životu, između cvrčka i mrava više sam nekakav leptirić, samo da mi je uživati i s cvijeta na cvijet, ali to mi ne može biti i nikad nije moglo, jer imperativ je podići potomstvo na noge, pa ako što ostane poslije toga, i sve što ste napisali kao da čitam o sebi i mojima. Sjećam se da je moja mama, strogo tradicionalno i patrijarhalno odgojena, došavši k meni i kad je vidjela svog zeta za šparetom kuhati, rekla mi: "Bože, pa kaj tebe nije sram?!", a ja sam joj kroz zube prosiktala, "Mama, nemoj mi se petljati u brak." :)))))))))))))))))))) Ona nikada nije shvatila da je upravo ona kriva što sam skroz drukčija od nje gledajući kako se cijeli život podmeće pod sve moguće poslove i svi čekaju da dođe s posla, skuha, posluži, sipa u tanjure, kako trči prati veš, spava cijeli život max. 6 sati, prva se diže, zadnja liježe, meni je to bio anti primjer života kakav si želim. Ili si sposoban ili nisi otrgnuti se od nametnutog klišea savršene domaćice kojeg što je najjadnije potenciraju upravo žene procjenjujući jedna drugu po sposobnosti kuhanja i brisanja prašine, briga me za to, radije ću cijeli život čitati Stendhala i Yourcenar nego brisati od jutra do mraka prašinu i hvaliti se s poderanim gaćama, to je onaj nekakav uštipak, svi uštipci su meni isti :)))))))))))))))))))
Puno hvala na komentarima, pažljivi ih čitam i nevjerojatno su mi bliske Vaše priče, sve jako poznato. :))
05.12.2022. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Aj što se zabaviš ispuniš dan ali eto to je ta komercijalizacija Božića. Sjećam se još kao dijete početkom devedesetih onih svih plastičnih konjića u centrima kao što je nama ono dok odrasli troše na kupovinu baci još kojih deset kuna da se dijete igra dok odrasli kupuju. To je bio početak konzumerističko-kapitalističkog društva.
05.12.2022. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Ps fotkice su ti senzacija :)
05.12.2022. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Je, sve je to istina, ali zna biti dobro, sve je okićeno, blješti, ne moraš ništa kupiti, sjedneš u kafić, laganini pričica, onda klopa, pa slastičarna, djeca se vole voziti na pokretnima :)), i bude čisto dobro za promjenu i izlazak iz kuće.
Hvala, za fotkice :))
05.12.2022. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Totalno te razumijem.
Živi kako želiš i uživaj u svakom trenutku. :*
05.12.2022. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Divota! Tako treba! Ljubim vas sve!
05.12.2022. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Hvala, luki i Mrs. Galaxy, ln
06.12.2022. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...