ROĐAK SMRTI

Ja sam rođak smrti:
volim ljubavi koje ginu
i poljubiti svakog tko odlazi
u daljinu.

Volim bolesne ruže,
žene kad od čežnje venu,
volim sumornu, tmurnu
maglu jesenju.

Volim kucanje tužnih satova,
njihov smrtni, prijeteći krik:
velike Smrti, svete Smrti
nestalni lik.

Volim one koji putuju,
koji plaču i bude se bez volje,
u hladnoj zori, pod injem
sleđeno polje.

Volim umorno odricanje,
plač bez suza, mir i odmorišta,
mudraca, pjesnika i bolesnika
utočišta.

Volim onog tko se obmanuo,
tko je posrnuo, pao i kleo,
koji ne vjeruju, koji su tužni:
svijet ovaj cio.

Ja sam rođak smrti:
volim ljubavi koje ginu
i da poljubim svakog tko
odlazi u daljnu.

Endre Ady