ROĐAK SMRTI
Ja sam rođak smrti:
volim ljubavi koje ginu
i poljubiti svakog tko odlazi
u daljinu.
Volim bolesne ruže,
žene kad od čežnje venu,
volim sumornu, tmurnu
maglu jesenju.
Volim kucanje tužnih satova,
njihov smrtni, prijeteći krik:
velike Smrti, svete Smrti
nestalni lik.
Volim one koji putuju,
koji plaču i bude se bez volje,
u hladnoj zori, pod injem
sleđeno polje.
Volim umorno odricanje,
plač bez suza, mir i odmorišta,
mudraca, pjesnika i bolesnika
utočišta.
Volim onog tko se obmanuo,
tko je posrnuo, pao i kleo,
koji ne vjeruju, koji su tužni:
svijet ovaj cio.
Ja sam rođak smrti:
volim ljubavi koje ginu
i da poljubim svakog tko
odlazi u daljnu.
Endre Ady