semper contra

nedjelja, 26.08.2018.

Pesimistična pjesma

Čitam, ne baš često, pjesničke uratke na blogosferi i priznajem, ima dosta pjesama koje ne razumijem; kako se to kaže: ne znam što je pjesnik htio reći. To, naravno ne umanjuje vrijednost tih pjesama, već pokazuje da nisam 'pjesnička duša' niti poznavatelj poezije.

Često, dok perem suđe, sastavljam stihove po pravilima 'stihoklepstva', vrlo nalik stihovima mnogih, danas, vrlo popularnih pjesama i hitova i onda ih pjevušim na neku poznatu melodiju. Jedna od davno sklepanih pjesmuljaka je i ova 'Pesimistička pjesma'. Za nju doduše nemam prikladnu melodiju pa prepuštam štiocima da je pokušaju sami pronaći naći u moru raznih melodija.

Nekome olovo pliva…


…nekome pluto tone…

…nekome glazba svira…

...nekome zvona zvone…

…nekoga sunce grije…

…nekoga pak grobak krije.

(sve slike s net-a)

Pjesmuljak je s pjesničkog motrišta sigurno sasvim bezvrijedan, no uvjeren sam da u dobroj mjeri opisuje sudbine mnogih života kod nas i u svijetu.

Ima u tom duhu još poneki pjesmuljak, no da previše ne 'zagadim' blogosferu svojim pesimizmom suzdržati ću se od objave.

26.08.2018. u 10:23 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 21.08.2018.

Tuđe nećemo…

Jučer je na HTV 3 emitirana dokumentarna emisija „Cijena domoljublja“ snimljena 2007. – šest godina prije nego smo po ne znam koji put kao 'guske u maglu' ušli u neku novu asocijaciju država, ovog puta poznatu kao EU – u kojoj se govorilo o zanimanje stranaca za kupnju nekretnina uz jadransku obalu i na našim otocima. U najavi filma se kaže:

Iako su informacije kontradiktorne, zna se da su do listopada 2004. prodane ukupno 2.894 nekretnine i samo dva otočića - Smokvica kraj Primoštena i Krknja kraj Trogira, svaki površine 35.000 četvornih metara. Vlasnici su za svakoga dobili 1,2 milijuna eura. Najviše nekretnina kupili su Nijemci 1.869, Austrijanci 683, Mađari 86, Amerikanci 67 i tako redom, a jednu nekretninu je kupio čak i jedan poduzetnik iz Venezuele.

Kakva je situacija danas, nisam uspio pronaći nakon kratkog surfanja po internetu. Našao sam samo ovaj podatak iz „Slobodne Dalmacije“:

Prije stupanja na snagu Zakona 1. veljače 2009. godine od kada stranci iz EU-a u Hrvatskoj mogu imati nekretnina koliko god budu željeli, u prvome „naletu“ stranih kupaca na nekretnine, koji je počeo još 1995. godine, kuće i zemljišta u priobalju steklo je legalno tek 3553 stranaca u deset godina, dok je njih puno više koristilo mogućnost kupnje nekretnine na ime tvrtke otvorene i registrirane u Hrvatskoj.

Upravo zato nitko sa sigurnošću ne može ni reći koliko je točno nekretnina u Hrvatskoj već u vlasništvu stranaca, ali se vrlo glasno spekulira brojkom od više od 70 tisuća kuća i zemljišta koja su pokupovali stranci u proteklih 13 godina (od 1995., op.s.c.).


Gledajući film, stekao sam utisak da sugovornici ni te, daleke 2007. godine, nisu bili baš pretjerano oduševljeni činjenicom da će stranci moći kupovati koliko god žele.

No vratimo se mi naslovu ovog posta.

Jedna od vrlo poznatih sintagmi 'nenarodnog režima' koji je pod 'dirigentskom palicom' JBT-a, kodnog imena „Krvolok Hrvata“ vladao 'napaćenim' hrvatskim Narodom 45 'mračnih' godina je bila:

TUĐE NEĆEMO, SVOJE NEDAMO!

Onda su se okolnosti bjelosvjetske politike posložile tako da je hrvatskom Narodu, pod vodstvom budućeg Prvog Predsjednika neovisne države Hrvatske F.T. (kodnog imena „Krivousti“), uspjelo, nakon četiri godine ratovanja, protjerati okupatora koji se služio 'tajnim' pismom kodnog naziva „ćirilica“ u njegovu praiskonsku otadžbinu.

Slijedila je uspostava političkog sustava sa svim obilježjima narodne vlasti. Kako i ne bi bila kad ju je izabrao puk na višestranačkim, demokratskim i slobodnim izborima.

Nakon F.T., izredalo se još nekoliko Predsjednika. U dva mandata zabavljao nas je S.M. kodnog imena „Vicmaher“, naslijedio ga I.J. kodnog imena „Svileni“, da bi danas kolo vodila prva Predsjednica K.G.K kodnog imena „Muha zunzara“. Svi su oni svesrdno podržali novu sintagmu koja je zamijenila staru iz 'mračnih vremena':

TUĐE NEĆEMO, SVOJE PRODAMO!

Pod tom novom parolom, mogli smo slobodno krenuti - za početak - u rasprodaju 'hrvatskog Srebra' domaćim tajkunima i inozemnim bankarima, da bi nakon ulaska u EU krenuli u prodaju nekretnina za koji mnogi govore da je to njihova djedovina. Time je vlast otvorila 'Pandorinu kutiju' prodaje koja bi mogla dovesti do prodaje ne samo nekretnina nego i šuma, rijeka, podzemnih voda (koje će postati vrijednije od nafte), poljoprivrednog zemljišta. Ovo potonje moglo bi se dogoditi uskoro kad ruske banke preuzmu Agrokor sa svim njegovim proizvodnim i ratarskim pogonima kao kompenzacija za novac koji su uložile u megalomanski projekt bivšeg vlasnika, tog 'ponosa' hrvatske tranzicije.

Na kraju, zašto ne bi prodali i Lijepi Plavi Jadran kako bi strancima omogućili izgradnju 1000 hotela i 1000 marina u kojima će 'strateški partneri' našem puku ponuditi jedina tri zanimanja koja će im trebati: kuhar, konobar i spremačica.

Barem onima koji će u Hrvatskoj ostati.

21.08.2018. u 16:36 • 22 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.08.2018.

75 i jedan dan

(sasvim obična rođendanska priča)

Danas imam sedamdeset pet godina i jedan dan.
U prošlom postu napisah malo drugačija rođendanska priča. Ovog puta ću ispričati sasvim običnu rođendansku priču.

Jučer prijepodne došli su gosti iz Zagreba, mlađi sin s obitelji. Čim su ušli u stan unuci su mi uručili svoje rođendanske čestitke.

Čestitka starijeg unuka…

…i čestitka mlađeg. Mlađi je bio malo marljiviji pa je ilustrirao obje strane čestitke. U prvi mah, ugledavši drugu sliku, rekoh: „Kaj je ovo auto za prijevoz umrlih?“ Srećom unuk to nije čuo, a sin mi je objasnio da ono na početku nije križ već Mercedesova zvijezda. Sad se više nisam usudio pitati da li je ono na krovu bomba no.

Kako to već ide, grljenje, ljubljenje i 'želimo ti zdravlje, etc…' kiss, domaćini se obukoše pa smo otišli na ručak u…



Nekad je to bio Lovački dom, a prije nekoliko godina postao je Caffe bar i Restoran. Ime je preuzeto od kultnog izletišta izvan Čakovca koje je nažalost prije dosta godina izgorjelo. Pristalice teorije zavjere tvrde da je taj požar bio podmetnut, no nikada se ništa nije dokazalo.

Objekt je projektirao arhitekt Stjepan Planić. Podrobnije informacije možete naći na Internetu, naravno koga to zanima. Meni se sviđa, mislim građevina.

Zauzeli smo 'borbene položaje' u iščekivanju 'napada' konobara s jelovnicima. Očekivani stariji sin još nije stigao.

Kao poklon sam dobio majicu premda sam očekivao uobičajeni komad vrhunskog sira. Napipavši je u vrećici, pomislih da na leđima piše moja četo izgovarana uzrečica „Nisam pijan nego star“, kao obrazloženje zašto ponekad hodajući krivudam. Prevario sam se. Sa Silbe, gdje su bili dva tjedna, donijeli su majicu s kartom otoka. Sad uz majicu s varaždinskim Starim gradom imam za svečane trenutke i majicu sa Silbom, otokom odakle potječu moji predci.

Prije glavnog jela na stol donesoše zdjelu izvrsne juhe od buće. Nisam stigao izvaditi fotkić da je snimim, tako je brzo nestala iz naših tanjura.

Ovoj slici priliči ono 'no coment'. U međuvremenu je stigao i stariji sin, bez obitelji koja je još na moru…

…pa smo mu, da lakše čeka svoju narudžbu, svaki dali po zalogaj od svog jela njami.

Počistio je 'dobrovoljni prilog'. Došao je njegov 'Pureći odrezak Zrinski' i salata. Nije mu bilo previše.

Zatim smo zakartali, što je bilo po prvi put otkako slavimo bilo čiji rođendan. Stariji unuk je prije koji tjedan na Silbi naučio igrati belu i sasvim mu dobro ide. Ovo je za mene bio najljepši poklon koji sam dobio – druženje.

Prije nego smo mu 'otuđili' karte, mlađi unuk je slagao piramidu. I kao što slika prikazuje nije mu išlo loše.

Na kraju se podvlači crta, pa se onda plaća. Jelo je bilo obilno i vrlo ukusno, što smo sve pojeli možete vidjeti u specifikaciji i po mom sudu cijena nije previsoka. U slučaju da vas put nanese u Čakovec, toplo preporučujem ručak u 'Međimurskoj hiži'. Za ovo 'reklamiranje' nisam dobio popust cry.

Otišli smo u stan gdje nas je čekala, a što bi drugo nego torta moje 'majstorice od torti'. Da je vrlo brzo nestala, valjda vam ne moram ni spominjati .

P.S.
Na kraju jedno pitanje: koja vam se priča više sviđa, ova ili ona od jučer? Samo iskreno, molim!

19.08.2018. u 16:37 • 18 KomentaraPrint#

subota, 18.08.2018.

75.

(malo drugačija rođendanska priča)

Prolog

Poznata vam je priča iz Biblije o tome kako je Bog stvarao svijet. Neću sada zalaziti u dubokoumne rasprave o tome da li je to zaista bilo tako ili nije, jer to za ovu priču i nije bitno.

Pođimo od pretpostavke da se to zaista desilo kako piše u Knjizi nad knjigama.

Stvorio, dakle, Svemogući sve što je zamislio, Raj na zemlji (neki pričaju da je to bilo negdje tu gdje se sad prostire naša Domovina), napučio ga živim bićima, svakom od njih dodijelio po 50 godina života i onda na kraju, na svoju sliku i priliku, napravio od materijala koji mu je bio pri ruci i čovjeka, pa ga nazva Adam. Njemu dodijeli 25 godina života.

„Pa kako to dragi Bože, meni 25, ostalima po 50 godina?“, upita skrušeno Adam.
„Što mogu“,odgovori Sjedina, „toliko mi je ostalo na zalihi!“

Vidje Svevišnji da se Adam snuždio pa pomisli kako nije red da baš njegova slika i prilika bude nesretna. Promisli, pa zbori:
„Ajde Adame prošeći malo ovom Lijepom našom, možda sretneš neku životinju, lijepo je zamoli da ti da koju godinicu, pa ćeš skupiti nešto za sebe.“

Krene naš Adam pun nade ne bi li sreo neku dobru životinju da mu udijeli koju godinu. Da ne duljim, sretne on redom Konja, Psa i na kraju Majmuna. Ispriča im svoje muke, životinje, općepoznato dobre, smilovaše se i svaka od njih redom Adamu pokloni po 25 godina.

Adam sav sretan, ozarena lica, dođe pred Oca svoga i ispriča mu kako je prošla njegova avantura.

Otac njegov Svemogući, malo se zamisli pa upita:
„Adame, zar si siguran da to želiš?“
„O svakako“, veselo će Adam.
Vidjevši kako se sjaji Adamovo lice od sreće, Bog reče:
„U redu Adame, sam si to htio, samo pazi da zbog toga jednog dana ne požališ.“

Izgon

Prolazile su sretne Adamove godine u Edenu. Kako se približavala 25. godina vidje Otac njegov kako je Adam sve tužniji, sve manje šeće Rajskim vrtom. Kako je sveznajući odmah mu bi jasno da Adamu treba društvo. Za Njega, koji može sve, nađe On brzo rješenje: uspava Adama, izvadi mu jedno rebarce, iz njega mu napravi družicu i imenuje je Eva.

Ugledavši divno biće, Adam se odmah razvedri, no Psihijatar, poznavajući žensku ćud, upozori oboje da ni slučajno ne beru plodove s Drveta spoznaje dobra i zla što ga bješe posadio na Početku.

„Kakvo to drvo spominješ dragi Oče?“, uputa Adam koji ga do sada uopće nije primijetio.
„Eno, ono tamo, s divnim plodovima jabuka!“, reče Eva prije nego što je Sveznajući uspio riječ prozboriti.
„Da to“, nadoveže se Onaj Koji Stvara, „i da mu niste ni prilazili“, reče strogo i ostavi ih same.

* * *

Ne prođe ni nekoliko dana, a Eva se spanđa s nekakvom Zmijom što se ovila oko Drveta. Riječ ovamo, riječ onamo, nagovori Zmija Evu da ubere jabuku. Žena ko žena, ne može izdržati od znatiželje, ubere jednu nadajući se da joj Bog to neće uzeti za zlo.

Otac kao svaki otac ne voli da se njegove zapovijedi ne slušaju, prvi bračni par dobije nogom u guzicu i bi izbačen iz Raja. I to baš u trenutku kad je Adam navršio prvih 25 godina života.

Život

I sve bi bilo dobro da u tom svijetu izvan Lijepe naše, nije život bio postavljen, onako više na kapitalističkim principima, gdje se, da bi se živjelo, moralo bogami i dobro zapeti.

I upre naš Adam kao Konj ne bili nešto stekao.

Nije mu bilo lako, ali upornim radom priskrbi kućicu, nešto zemlje na kojoj proizvodiše hranu, Eva mu izrodi nasljednike o kojima se također trebalo brinuti. Sve to naš Adam konjskim radom pregrmi, djeca se doškolovala, čak se i zaposlila. Približi se Adam 50-tim, godinama koje mu je poklonio Pas, sav sretan kako će sad malo predahnuti, poigrati se s unucima, posjećivati sinove; kako to već ide u snovima.

Uglavnom, nadao se tretmanu kućnih ljubimaca te vrste.

No, brus. Sad su djeca bila u godinama Konja, morala raditi da priskrbe sredstva za život za sebe i nasljednike (pa i za Adamovu mirovinu), a Adama, isluženog konja, pomalo tretirali kao olinjalog psa. Adam se trudio da ih shvati, ali ipak pasji život mu je sve teže padao. Osjećao se nepotrebnim, usamljenim, odbačenim. I u takvom raspoloženju prođu te pasje godine i evo ga u 75. na pragu četvrtog kvartala: majmunskim godinama.

Ulaskom u taj period života sve se teže kretao, ništa više nije mogao raditi, a nije mu se baš ni dalo; što da radi kad ne zna koliko će još živjeti. Počele su boleštine, izbjegavao je društvo običnih ljudi, počeo se družiti samo s – doktorima!!!

Više vremena je provodio u čekaonicama ambulanti, bolničkim krevetima nego kod kuće, nosio pelene, zubi mu poispadali, zubala žuljaju, leđa bole, noge otkazuju, sve teže hoda uspravno, već pomalo koristi i štap prilikom hodanja. A što je najgore, primjećuje da mu se, kad ga vide, podsmjehuju ili čak otvoreno smiju, govoreći: „Vidi onog starog majmuna, što uopće izlazi iz kreveta!“

Prolazile su tako godine posljednjeg kvartala njegovog života. Bog je održao svoje obećanje, doživio je stotu, a onda se naglo približio kraj.

Epilog

Ležeći na samrti, posljednja misao mu je bila kako je Bog Otac ipak imao pravo kad mu je dodijelio samo 25 godina života. Bile su to jedine godine koje je proživio kao Čovjek. Možda bi čak i ostao u Raju, uživao punim životom i umro mlad, lijep i zdrav.

A onda ugleda Njegovo lice i začuje pomalo tužan glas:
„Adame, upozorio sam te, ali me nisu poslušao!“

Potom se na Adamove oči spusti tama.

18.08.2018. u 08:16 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2018.

Ususret Špancirfestu…

„Hoćemo li danas u Varaždin?“ pomalo neodlučno upita jučer bolja polovica.
„Dobra ideja“, rekoh, „da vidimo kako traju priprema za Špancirfest!“

I tako se uputismo u barokni grad da nakon poduljeg vremena, ponovo napunimo pluća 'baroknim' zrakom.

'Naporna' vožnja nas je dobrano 'izmorila' pa smo došavši u grad parkirali auto na gotovo praznom Banus placu i krenuli u šetnju. Sutra neće biti mjesta ni za iglu.

Prvo naša obvezatna štacija, klupa ispred vodoskoka uz HNK. Sjedim tako, slušam šum vode i uživam gledajući mlazove što skaču u vis, kad započne 'koncert' zvona varaždinskih crkvi u čast i slavu Velike Gospe.
“Ajd, da snimim video i pokušam teleportirati na blog po prvi put“, pomislih. Evo prvijenca (otvaranje linka traje neko vrijeme)

Kad nas je na klupi obasjalo sunce, uputismo se u šetnju parkom Vatroslava Jagića kojemu spomenik stoji na ulazu i taj predivni park.

V. Jagić, hrvatski slavist (Varaždin, 6. VII. 1838 – Beč, 5. VIII. 1923., pokopan u Varaždinu).

Malo podalje od V.J., ne tako davno, niknuo je novi hotelsko-ugostiteljski objekt Park Boutique Hotel, zamijenivši restoran istog imena u koji sam često išao na 'gablec' u vrijeme dok sam radio u Varaždinu.
Ugledavši to zdanje prvi put odmah sam pomislio na Piramidu muzeja Louvre u Parizu. Ona mi je u početku djelovala kao prst u oko unutar stare jezgre. Kao i Piramida, tako mi je u početku djelovao i ovaj objekt u okruženju starih građevina. Sad mi više ne odskače toliko, ni Piramida ni hotel.
Jučer je u restoranu bila organizirana roštiljijada povodom Gospinog blagdana. I dok smo mi sjedili na klupi do nas su dopirali mirisi roštilja. Ubrzo su, međutim, postali intenzivni pa smo se digli i krenuli dalje.

Blizu parka, iza Varaždinske katedrale, zanimljiv je prostor za blagovanje na otvorenom. Ponukao me na snimanje stalak za note, na kojem umjesto notnog papira, stoji jelovnik. Iza njega stolovi za uživanje u 'glazbi' iz gastronomskih 'nota'.

Prolazeći kraj poznatog meteorološkog stupa sjetih se kako sam na njegovim instrumentima učio prve pojmove o meteorološkim veličinama dok sam još kao klinac s 5,6 godina dolazio u posjet barbi.

Odmah do stupa, jedan od mnogih artefakata koji će krasiti Varaždin tijekom Špancirfesta. Uz njega slična kreacija ali na Trgu Miljenka Stančića u blizini Starog grada. Nostalgija za vremenima kad je Varaždin slovio kao 'grad bicikla' (a bez automobila)?

Kad je već blagdan Velike Gospe, red je posjetiti i Varaždinsku katedralu. Nismo ulazili, bila je dupkom puna, čak se stajalo i vani. Ljudima preostaje još samo da čekaju spas s Neba.
Slika Katedrale je poznata, pa sam umjesto nje fotkao ploču Biskupskog ordinarijata i ispod nje ploču da je tu bila Isusovačka gimnazija. Lampaš i o njega obješena košarica cvijeća daju svečani 'štimung'.

Što će ovo na kraju krajeva biti, vidjet ćemo kad sve bude gotovo. Jedan se prolaznik pitao kako će to izgledati kad padne kiša i zapuše jak vjetar. Možda je organizatorima Vakula obećao lijepo vrijeme pa ne brinu brigu.

Čakovčani vješaju kišobrane, Varaždinci stope. Meni su kišobrani ljepši.

Jučer su uličice bile bez prolaznika, štandovi prazni, kiosci zatvoreni. Sutra će biti sasvim druga slika. Supruga gleda utonula u misli…

Tek za informaciju koliko je bilo sati kad smo šetali gradom. Naravno, sat pokazuje pravo sunčano vrijeme a ne ovo službeno, 'ljetno'.

Ivan Meštrović izradio je ukupno tri spomenika Grguru Ninskom, prvi je prvotno bio postavljen u Splitu, a dvije godine kasnije preseljen je na Franjevački trg u Varaždinu 20. rujna 1931. godine.
Prvijenac je, dakle, u Varaždinu iako je onaj u Splitu puno poznatiji.

Na Trgu starih zanata nađosmo ovu šivaću mašinu na kojoj su se, navodno, šivali šeširi. Šeširđija je, nažalost, otišao na 'kavicu' pa nismo mogli provjeriti da li je informacija točna.

Put nas je doveo do tzv „Kruga radosti“. Ime je ispisano na četiri jezika. Fotkao sam na hrvatskom.

Supruga je stala u krug. Ona je uvijek radosna pa nema opasnosti da čarolije nestane, što bi se vjerojatno dogodilo da sam u krug stao ja.

Put, okićen cvjetnim sanducima, vodio nas je dalje prema već spomenutom Trgu Miljenka Stančića...

…gdje kao da je već počeo Špancirfest. Gostiju ko 'rusa'. Što će tek biti kroz slijedećih deset dana.

Naš se obilazak bližio kraju kad smo naletjeli na ovaj simpatični dućančić suvenira, sve originalne rukotvorine. Na prozoru skroz desno vidio sam nešto i rekao supruzi da mi to kupi za skorašnji 75. rođendan. Učinila je to.

Vratismo smo se kući. Kako je već bilo kasno za pripremu ručka, supruga je otišla kući skuhati 'umjetnu' juhu, a ja sam otišao u 'Međimursku hižu' po porciju ćevapa (dosta za nas dvoje). Na ulazu sam sreo vjenčanu kunu u njezinu sestru koje su upravo odlazile kući nakon što su ručale meni koji prikazuje slika. I to svaka po porciju!

Na kraju da vam otkrijem 'tajanstveni poklon'. Majica sa slikom Starog grada Varaždina i vrećica u kojoj je bila upakirana.
U buduće ću svaki put, ako to dopusti vrijeme, kad odemo udahnuti 'barokni' zrak obući ovu 'baroknu' majicu.

16.08.2018. u 13:48 • 24 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.08.2018.

1:10 miliona

Nečija postignuća vrijede milione, postignuća drugih ne vrijede ni 'pišljiva boba'. Nije to tako samo u sportu, u svim se područjima ljudske djelatnosti to događa. A jedni i drugi su u svoj uspjeh utkali ljubav i volju, ugradili trud i muku, prolili rijeke znoja da bi postigli ono što su zamislili u svojim snovima. I kad to postignu, na scenu stupaju kreatori popularnosti - masmediji. Oni određuju što je vrijedno, a što nije. Oni određuju tko je od njih doprinio više hrvatskoj Gloriji, tko je više zaslužan za 'promociju' Hrvatske u svijetu, koga treba dočekati skromno u zrakoplovnoj luci, a kome treba prirediti spektakularni doček kao što su dočekivane rimske kohorte osvajače tuđih zemalja i porobljivače drugih naroda.

Koliko 'hrvata i hrvatica' zna da su ovih dana neki od onih što vrijede „1“ osvojili zlatne medalje. A u omjeru 1:10 miliona, vjerojatno će biti i proslava njihovih uspjeha.

Najbolja svjetska bacačica diska Sandra Perković (28) u subotu je na Europskom atletskom prvenstvu u Berlinu osvojila zlatnu medalju sa hicem od 67.62 metara, te je tako postala prva u povijesti, računajući i mušku i žensku konkurenciju, sa pet uzastopnih naslova europske prvakinje u istoj pojedinačnoj disciplini.

Valent i Martin Sinković novi su prvaci Europe u dvojcu bez kormilara! S vremenom 6:26.73 osvojili su zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u veslanju koje se održavalo ove godine u Glasgowu, zahvaljujući fenomenalnom finišu utrke kada su pretekli Francuze koji su vodili od samog starta.

(sve fotke s net-a)
Šime i Mihovil Fantela novi su svjetski prvaci u jedrenju u klasi 49er! Taktički su savršeno odjedrili plov za odličja, ostavili iza sebe obje njemačke posade Tima Fischera i Fabiana Grafa te Erika Heila i Thomasa Ploessela na drugom i trećem mjestu i uzeli zlato.
Olimpijski i svjetski prvak Šime Fantela upisao se tako i u povijest jer je vrlo malo jedriličara koji su osvajali medalje na svjetskim natjecanjima u različitim olimpijskim disciplinama.

A to su samo najsvježiji primjeri u kojima su hrvatski sportaši osvojili zlatne medalje. Razlika je samo u tome što njihovi sportovi nisu 'najvažnija sporedna stvar na svijetu'.

Ovom prilikom neću spominjati plejadu mladih koji su na raznim takmičenjima i olimpijadama znanja osvajali zlatne, srebrene i brončane medalje u svojim 'disciplinama'. Oni pogotovo nisu zanimljivi masmedijima, pogotovo puku željnom 'kruha i igara'. I onda se ne trebamo čuditi što nositelji tih 'neatraktivnih' medalja odlaze tamo gdje se one više cijene. Pri tome zaboravljamo da su upravo osvajači tih medalja puno, puno bitniji i za afirmaciju i za napredak Hrvatske od onih čiji se uspjesi mjere milijunima šuštavih novčanica.

12.08.2018. u 16:44 • 30 KomentaraPrint#

petak, 10.08.2018.

Porcijunkulovo 4

(odjeci)

Poneki štioci ovog bloga su, neki više neki manje, izrazili svoje nezadovoljstvo zbog mog kritičkog osvrta na manifestaciju koja je u našem grdu završila 2. kolovoza.

Ovo ne pišem da se opravdavam, iznio sam svoj stav i pri tome ostajem, već da se vidi kako nisam samo ja semper contra. Sve objavljeno tiskano je u tjedniku „Međimurje“ na čije pisanje moja malenkost nema ama baš nikakvog utjecaja.

(klikni na sliku da se uveća)

I njihov redovni kolumnist, u prošlom postu spomenuti I.Ž., osvrnuo se na proteklu manifestaciju u svojoj najnovijoj kolumni „Porcijunkulovo ne odiše duhom skromnosti“ iz koje prenosim neke naglaske:

„Nekoć smo Porcijunkulovo skraćeno zvali P(o)cinkulovo. Bilo je to jedino proščenje u gradu. Misa na blagdan Gospe od Anđela, a izvan crkve, tek nekoliko štandova na pločniku u sjeni javora, jer trga nije bilo. To je bila prometna gradska ulica. Prodavalo se uglavnom bižuteriju i drvene dječje igračke. Bilo je i medičara. (…) Ako se kući još ponijelo koje licitarsko srce ukrašeno malim četvrtastim zrcalom, zadovoljstvo je bilo potpuno. Skromno i ponizno. Kako je propovijedao Franjo Asiški, svetac siromašnih. Novovjeka Porcijunkulova sušta je suprotnost. (…) Ovo posljednje u svemu je bilo rekordno (…). Nedvojbeno, ostvarena je i dosad rekordna zarada, što i jest jedan od poriva sadašnjih porcijunkulovskih proštenja.
(…)
Koncerti u isušenom jezeru podno zidina starog grada iznimno dobro posjećeni.


Ovaj put se nije moglo prigovoriti odabiru izvođača. Bili su vrhunski. (…)

Jedna od zamjerki bila bi da koncerti nisu trebali počinjati tek poslije 22 sata. Nismo na moru, gdje su svi na godišnjem odmoru pa im je svejedno dokle traje zabava. (…) Grad je tih dana produžio rad ugostiteljima uz svirku na otvorenom. Začudo, svake noći odnekud je dopirala prebučna glazba sve do dva sata pa i dulje!
(…)
Inače u rutinski organiziranom porcijunkulovskom slavlju, koje je na izvjestan način „ukradeno“ našim franjevcima jer im je za nastup izvan crkve prepušteno tek blagdansko dopodne za procesiju i misu na otvorenom, glavni čimbenik uspješnosti su - ljudi! Da nije njih ne bi bilo ni Porcijunkulova. (…) Naveliko se trošilo. Očigledno, ima se.“ (naglasci s.c.)

Na kraju, evo što je četvero šestogodišnjih…
…iz jednog od vrtića odgovorilo na pitanje što je to proštenje:

- Ne znam kaj je Porcinkulovo, al lepo je dok stave kišobrane. Na proščeju ima langoše, kafić i ostalo…
- Proščeje je dok su na štandama igračke. Ja sam si kupila jednu sirenu koja svijetli. I pjeva...
- Nisam čul za Porcinkulovo, samo za cirkus. Jemput sam bil u cirkusu, a onda na proščeju, to nije isto, ali je isto zabavno. Na proščenju sam si kupil pištolja…
- Ja bih da dok bude sunce bilo umjesto kišobrana zastave Hrvatske kaj bi tam gore bile. A moreju i hrvatski nogometaši od papera…

Prepuštam cijenjenim štiocima da, temeljem ovih odgovara z nevinih dječjih ustašca, sami zaključe u što se to pretvorio blagdan Gospe od Anđela.
* * *
Ovime završavam seriju (trakavicu) Porcijunkulovo uz obećanje da ću, poživim li, druge godine budem li uopće o njemu pisao, pisati samo pozitivno. wave

10.08.2018. u 15:03 • 24 KomentaraPrint#

petak, 03.08.2018.

Porcijunkulovo 3

(post festum ili druga strana medalje)

"Gospa od Anđela je blagdan kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, i postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe."
Tako barem piše u Hrvatskoj enciklopediji.


Dio molitve Gospi od Anđela kazuje:
„Pomozi onima koji nemaju pomoći i koji nemaju kruha, onima koji se nalaze u opasnosti ili u napasti, u žalosti i obeshrabrenju, u bolesti i u času smrti. Blagoslovi nas kao svoju ljubljenu djecu i molimo te da s nama blagosloviš s istom majčinskom gestom nevine i krive, vjerne i izgubljene, vjernike i sumnjivce. Blagoslovi cijelo čovječanstvo da ljudi, priznajući se sinovima Božjim i sinovima tvojim, pronađu istinski Mir i stvarno Dobro u Ljubavi.“

Ne znam postoji li ikakva veza između takve Gospe od Anđela, vjere franjevaca (koja se temelji na tri zavjeta siromaštvo, čistoću i poslušnost), strogom odricanju od svakog imutka te život od darova i vlastitoga rada, i ovoga što se danas nudi kao 'molitva'.

Ovo mu dođe kao 'oltar' koji svoje pravo lice otkriva na večer.

Red 'molitvenih' klupa.

Jedna od pet 'propovjedaonica' raspoređenih po cijelom gradu. Ova je u blizini doma umirovljenika i s nje se ori svake večeri 'propovijed' nekog od 'svećenika' praćena gromoglasnim 'orguljama'. Umirovljenici ga možda uopće ne čuju. Starim ljudima sluh oslabi.

Mene sluh još služi kako tako, pa ni jednu noć nisam mogao zaspati bez 'zaštitnih sredstava'.


Već prvu noć supruga je zvala policiju ali oni su, kažu, bespomoćni (što i nije baš rijedak slučaj). Odlukom gradonačelnika (SDP-ovca) odobrena je 'propovijed' od cca 120 dB do tri sata u jutro.

Iako nisam vjernik, iz očaja sam počeo moliti Gospu od Anđela ne bi li nad Čakovcem od pola noći do pet u jutro prosula kišu s nebesa. Nije mi uslišala molbu, do posljednjeg dana. A onda je umjesto u pola noći, jaki pljusak poslala u po bijela dana. Nikako da bude po mom.

Bačve sa 'svetom vodicom'.



Ako kupite na nekom od štandova „Indulgenciju Porcijunkulovo“, bit će vam oprošteni svi grijesi.

Da baš ne bude sve u duhu trošenja, evo ipak malo (jedinog) drugačijeg štimunga. Čak ima i neku tanku vezu s duhovnim. Mladić na klavijaturi svirao je božanstvenu glazbu.



Cinik bi rekao da od svih artefakata na Porcijunkulovu, jedino ovaj ima kakve-takve veze s tom manifestacijom.

Kad dobro pogledate sve te slike (osim posljednje dvije), nema tu ništa što bi asociralo na ono što znači Gospa od Anđela. Prije bih rekao da se ta manifestacija sve više pretvara u štovanje 'Gospe od Zlatnog teleta' (što, priznajem, i nije specifičnost samo ovog crkvenog slavlja).

Uz sve to, ima tu i opsesivnog nadmetanja između Čakovca i Varaždina. Porcijunkulovo se 'razmahalo' kako bi stiglo i prestiglo varaždinski Špancirfest. Prošle se godine vodio 'ljuti' boj između gradskih otaca dvaju gradova čija je manifestacija posjećenija. Čas je vaga bila na jednoj, čas na drugoj bandi. Na kraju ne znam tko je bio 'jači'.

Kako je to najvažnije, pokazuje NovaTV. U jučerašnjem Dnevniku prvo je pitanje voditelja reporterki iz Čakovca bilo:
„Koliki se broj posjetitelja očekuje ove godine?“
Slijedi 'ingeniozan' odgovor reporterke vrtićkih godina:
„Teško je nadmašiti prošlogodišnju brojku, ali iz TZ kažu da je na jednakom nivou ili čak nešto više nego prošle godine.“ (sic!)

Da su moja razmišljanja na temu manifestacije točna, može potvrditi kratki članak iz lokalnog tjednika „Međimurje“ objavljenog prije početka Porcijunkulova, kolumniste tjednika (mog šul kolega iz gimnazije) u kojem piše:


Na kraju, ne preostaje mi drugo nego početi zazivati Gospu od Anđela ne bi li vjernike ipak podučila da ovakva svetkovina u njezinu čast s njom nema nikakve veze.

Ili ću u vrijeme Procijunkulova morati otići u Samobor. Što bih učinio i ove godine da nisam zbog zdravstvenog st(r)anja vezan uz moje destinacije - Bol i Nicu.

03.08.2018. u 16:53 • 41 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
in patria sua
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
vadičep
bellarte
japanka 3
geomir

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
dinaja
dinaja 2
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.