Pregled posta

Porcijunkulovo 3

(post festum ili druga strana medalje)

"Gospa od Anđela je blagdan kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, i postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe."
Tako barem piše u Hrvatskoj enciklopediji.

Dio molitve Gospi od Anđela kazuje:
„Pomozi onima koji nemaju pomoći i koji nemaju kruha, onima koji se nalaze u opasnosti ili u napasti, u žalosti i obeshrabrenju, u bolesti i u času smrti. Blagoslovi nas kao svoju ljubljenu djecu i molimo te da s nama blagosloviš s istom majčinskom gestom nevine i krive, vjerne i izgubljene, vjernike i sumnjivce. Blagoslovi cijelo čovječanstvo da ljudi, priznajući se sinovima Božjim i sinovima tvojim, pronađu istinski Mir i stvarno Dobro u Ljubavi.“

Ne znam postoji li ikakva veza između takve Gospe od Anđela, vjere franjevaca (koja se temelji na tri zavjeta siromaštvo, čistoću i poslušnost), strogom odricanju od svakog imutka te život od darova i vlastitoga rada, i ovoga što se danas nudi kao 'molitva'.

Ovo mu dođe kao 'oltar' koji svoje pravo lice otkriva na večer.

Red 'molitvenih' klupa.

Jedna od pet 'propovjedaonica' raspoređenih po cijelom gradu. Ova je u blizini doma umirovljenika i s nje se ori svake večeri 'propovijed' nekog od 'svećenika' praćena gromoglasnim 'orguljama'. Umirovljenici ga možda uopće ne čuju. Starim ljudima sluh oslabi.

Mene sluh još služi kako tako, pa ni jednu noć nisam mogao zaspati bez 'zaštitnih sredstava'.


Već prvu noć supruga je zvala policiju ali oni su, kažu, bespomoćni (što i nije baš rijedak slučaj). Odlukom gradonačelnika (SDP-ovca) odobrena je 'propovijed' od cca 120 dB do tri sata u jutro.

Iako nisam vjernik, iz očaja sam počeo moliti Gospu od Anđela ne bi li nad Čakovcem od pola noći do pet u jutro prosula kišu s nebesa. Nije mi uslišala molbu, do posljednjeg dana. A onda je umjesto u pola noći, jaki pljusak poslala u po bijela dana. Nikako da bude po mom.

Bačve sa 'svetom vodicom'.



Ako kupite na nekom od štandova „Indulgenciju Porcijunkulovo“, bit će vam oprošteni svi grijesi.

Da baš ne bude sve u duhu trošenja, evo ipak malo (jedinog) drugačijeg štimunga. Čak ima i neku tanku vezu s duhovnim. Mladić na klavijaturi svirao je božanstvenu glazbu.



Cinik bi rekao da od svih artefakata na Porcijunkulovu, jedino ovaj ima kakve-takve veze s tom manifestacijom.

Kad dobro pogledate sve te slike (osim posljednje dvije), nema tu ništa što bi asociralo na ono što znači Gospa od Anđela. Prije bih rekao da se ta manifestacija sve više pretvara u štovanje 'Gospe od Zlatnog teleta' (što, priznajem, i nije specifičnost samo ovog crkvenog slavlja).

Uz sve to, ima tu i opsesivnog nadmetanja između Čakovca i Varaždina. Porcijunkulovo se 'razmahalo' kako bi stiglo i prestiglo varaždinski Špancirfest. Prošle se godine vodio 'ljuti' boj između gradskih otaca dvaju gradova čija je manifestacija posjećenija. Čas je vaga bila na jednoj, čas na drugoj bandi. Na kraju ne znam tko je bio 'jači'.

Kako je to najvažnije, pokazuje NovaTV. U jučerašnjem Dnevniku prvo je pitanje voditelja reporterki iz Čakovca bilo:
„Koliki se broj posjetitelja očekuje ove godine?“
Slijedi 'ingeniozan' odgovor reporterke vrtićkih godina:
„Teško je nadmašiti prošlogodišnju brojku, ali iz TZ kažu da je na jednakom nivou ili čak nešto više nego prošle godine.“ (sic!)

Da su moja razmišljanja na temu manifestacije točna, može potvrditi kratki članak iz lokalnog tjednika „Međimurje“ objavljenog prije početka Porcijunkulova, kolumniste tjednika (mog šul kolega iz gimnazije) u kojem piše:


Na kraju, ne preostaje mi drugo nego početi zazivati Gospu od Anđela ne bi li vjernike ipak podučila da ovakva svetkovina u njezinu čast s njom nema nikakve veze.

Ili ću u vrijeme Procijunkulova morati otići u Samobor. Što bih učinio i ove godine da nisam zbog zdravstvenog st(r)anja vezan uz moje destinacije - Bol i Nicu.


Post je objavljen 03.08.2018. u 16:53 sati.