Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

75 i jedan dan

(sasvim obična rođendanska priča)

Danas imam sedamdeset pet godina i jedan dan.
U prošlom postu napisah malo drugačija rođendanska priča. Ovog puta ću ispričati sasvim običnu rođendansku priču.

Jučer prijepodne došli su gosti iz Zagreba, mlađi sin s obitelji. Čim su ušli u stan unuci su mi uručili svoje rođendanske čestitke.

Čestitka starijeg unuka…

…i čestitka mlađeg. Mlađi je bio malo marljiviji pa je ilustrirao obje strane čestitke. U prvi mah, ugledavši drugu sliku, rekoh: „Kaj je ovo auto za prijevoz umrlih?“ Srećom unuk to nije čuo, a sin mi je objasnio da ono na početku nije križ već Mercedesova zvijezda. Sad se više nisam usudio pitati da li je ono na krovu bomba no.

Kako to već ide, grljenje, ljubljenje i 'želimo ti zdravlje, etc…' kiss, domaćini se obukoše pa smo otišli na ručak u…



Nekad je to bio Lovački dom, a prije nekoliko godina postao je Caffe bar i Restoran. Ime je preuzeto od kultnog izletišta izvan Čakovca koje je nažalost prije dosta godina izgorjelo. Pristalice teorije zavjere tvrde da je taj požar bio podmetnut, no nikada se ništa nije dokazalo.

Objekt je projektirao arhitekt Stjepan Planić. Podrobnije informacije možete naći na Internetu, naravno koga to zanima. Meni se sviđa, mislim građevina.

Zauzeli smo 'borbene položaje' u iščekivanju 'napada' konobara s jelovnicima. Očekivani stariji sin još nije stigao.

Kao poklon sam dobio majicu premda sam očekivao uobičajeni komad vrhunskog sira. Napipavši je u vrećici, pomislih da na leđima piše moja četo izgovarana uzrečica „Nisam pijan nego star“, kao obrazloženje zašto ponekad hodajući krivudam. Prevario sam se. Sa Silbe, gdje su bili dva tjedna, donijeli su majicu s kartom otoka. Sad uz majicu s varaždinskim Starim gradom imam za svečane trenutke i majicu sa Silbom, otokom odakle potječu moji predci.

Prije glavnog jela na stol donesoše zdjelu izvrsne juhe od buće. Nisam stigao izvaditi fotkić da je snimim, tako je brzo nestala iz naših tanjura.

Ovoj slici priliči ono 'no coment'. U međuvremenu je stigao i stariji sin, bez obitelji koja je još na moru…

…pa smo mu, da lakše čeka svoju narudžbu, svaki dali po zalogaj od svog jela njami.

Počistio je 'dobrovoljni prilog'. Došao je njegov 'Pureći odrezak Zrinski' i salata. Nije mu bilo previše.

Zatim smo zakartali, što je bilo po prvi put otkako slavimo bilo čiji rođendan. Stariji unuk je prije koji tjedan na Silbi naučio igrati belu i sasvim mu dobro ide. Ovo je za mene bio najljepši poklon koji sam dobio – druženje.

Prije nego smo mu 'otuđili' karte, mlađi unuk je slagao piramidu. I kao što slika prikazuje nije mu išlo loše.

Na kraju se podvlači crta, pa se onda plaća. Jelo je bilo obilno i vrlo ukusno, što smo sve pojeli možete vidjeti u specifikaciji i po mom sudu cijena nije previsoka. U slučaju da vas put nanese u Čakovec, toplo preporučujem ručak u 'Međimurskoj hiži'. Za ovo 'reklamiranje' nisam dobio popust cry.

Otišli smo u stan gdje nas je čekala, a što bi drugo nego torta moje 'majstorice od torti'. Da je vrlo brzo nestala, valjda vam ne moram ni spominjati .

P.S.
Na kraju jedno pitanje: koja vam se priča više sviđa, ova ili ona od jučer? Samo iskreno, molim!



Post je objavljen 19.08.2018. u 16:37 sati.