Marketing
Porcijunkulovo 4
(odjeci)
Poneki štioci ovog bloga su, neki više neki manje, izrazili svoje nezadovoljstvo zbog mog kritičkog osvrta na manifestaciju koja je u našem grdu završila 2. kolovoza.
Ovo ne pišem da se opravdavam, iznio sam svoj stav i pri tome ostajem, već da se vidi kako nisam samo ja semper contra. Sve objavljeno tiskano je u tjedniku „Međimurje“ na čije pisanje moja malenkost nema ama baš nikakvog utjecaja.
I njihov redovni kolumnist, u prošlom postu spomenuti I.Ž., osvrnuo se na proteklu manifestaciju u svojoj najnovijoj kolumni „Porcijunkulovo ne odiše duhom skromnosti“ iz koje prenosim neke naglaske:
„Nekoć smo Porcijunkulovo skraćeno zvali P(o)cinkulovo. Bilo je to jedino proščenje u gradu. Misa na blagdan Gospe od Anđela, a izvan crkve, tek nekoliko štandova na pločniku u sjeni javora, jer trga nije bilo. To je bila prometna gradska ulica. Prodavalo se uglavnom bižuteriju i drvene dječje igračke. Bilo je i medičara. (…) Ako se kući još ponijelo koje licitarsko srce ukrašeno malim četvrtastim zrcalom, zadovoljstvo je bilo potpuno. Skromno i ponizno. Kako je propovijedao Franjo Asiški, svetac siromašnih. Novovjeka Porcijunkulova sušta je suprotnost. (…) Ovo posljednje u svemu je bilo rekordno (…). Nedvojbeno, ostvarena je i dosad rekordna zarada, što i jest jedan od poriva sadašnjih porcijunkulovskih proštenja.
(…)
Koncerti u isušenom jezeru podno zidina starog grada iznimno dobro posjećeni.
Ovaj put se nije moglo prigovoriti odabiru izvođača. Bili su vrhunski. (…)
Jedna od zamjerki bila bi da koncerti nisu trebali počinjati tek poslije 22 sata. Nismo na moru, gdje su svi na godišnjem odmoru pa im je svejedno dokle traje zabava. (…) Grad je tih dana produžio rad ugostiteljima uz svirku na otvorenom. Začudo, svake noći odnekud je dopirala prebučna glazba sve do dva sata pa i dulje!
(…)
Inače u rutinski organiziranom porcijunkulovskom slavlju, koje je na izvjestan način „ukradeno“ našim franjevcima jer im je za nastup izvan crkve prepušteno tek blagdansko dopodne za procesiju i misu na otvorenom, glavni čimbenik uspješnosti su - ljudi! Da nije njih ne bi bilo ni Porcijunkulova. (…) Naveliko se trošilo. Očigledno, ima se.“ (naglasci s.c.)
Na kraju, evo što je četvero šestogodišnjih…
- Ne znam kaj je Porcinkulovo, al lepo je dok stave kišobrane. Na proščeju ima langoše, kafić i ostalo…
- Proščeje je dok su na štandama igračke. Ja sam si kupila jednu sirenu koja svijetli. I pjeva...
- Nisam čul za Porcinkulovo, samo za cirkus. Jemput sam bil u cirkusu, a onda na proščeju, to nije isto, ali je isto zabavno. Na proščenju sam si kupil pištolja…
- Ja bih da dok bude sunce bilo umjesto kišobrana zastave Hrvatske kaj bi tam gore bile. A moreju i hrvatski nogometaši od papera…
Prepuštam cijenjenim štiocima da, temeljem ovih odgovara z nevinih dječjih ustašca, sami zaključe u što se to pretvorio blagdan Gospe od Anđela.
* * *
Ovime završavam seriju (trakavicu) Porcijunkulovo uz obećanje da ću, poživim li, druge godine budem li uopće o njemu pisao, pisati samo pozitivno.
Post je objavljen 10.08.2018. u 15:03 sati.