subota, 18.08.2018.
75.
(malo drugačija rođendanska priča)
Prolog
Poznata vam je priča iz Biblije o tome kako je Bog stvarao svijet. Neću sada zalaziti u dubokoumne rasprave o tome da li je to zaista bilo tako ili nije, jer to za ovu priču i nije bitno.
Pođimo od pretpostavke da se to zaista desilo kako piše u Knjizi nad knjigama.
Stvorio, dakle, Svemogući sve što je zamislio, Raj na zemlji (neki pričaju da je to bilo negdje tu gdje se sad prostire naša Domovina), napučio ga živim bićima, svakom od njih dodijelio po 50 godina života i onda na kraju, na svoju sliku i priliku, napravio od materijala koji mu je bio pri ruci i čovjeka, pa ga nazva Adam. Njemu dodijeli 25 godina života.
„Pa kako to dragi Bože, meni 25, ostalima po 50 godina?“, upita skrušeno Adam.
„Što mogu“,odgovori Sjedina, „toliko mi je ostalo na zalihi!“
Vidje Svevišnji da se Adam snuždio pa pomisli kako nije red da baš njegova slika i prilika bude nesretna. Promisli, pa zbori:
„Ajde Adame prošeći malo ovom Lijepom našom, možda sretneš neku životinju, lijepo je zamoli da ti da koju godinicu, pa ćeš skupiti nešto za sebe.“
Krene naš Adam pun nade ne bi li sreo neku dobru životinju da mu udijeli koju godinu. Da ne duljim, sretne on redom Konja, Psa i na kraju Majmuna. Ispriča im svoje muke, životinje, općepoznato dobre, smilovaše se i svaka od njih redom Adamu pokloni po 25 godina.
Adam sav sretan, ozarena lica, dođe pred Oca svoga i ispriča mu kako je prošla njegova avantura.
Otac njegov Svemogući, malo se zamisli pa upita:
„Adame, zar si siguran da to želiš?“
„O svakako“, veselo će Adam.
Vidjevši kako se sjaji Adamovo lice od sreće, Bog reče:
„U redu Adame, sam si to htio, samo pazi da zbog toga jednog dana ne požališ.“
Izgon
Prolazile su sretne Adamove godine u Edenu. Kako se približavala 25. godina vidje Otac njegov kako je Adam sve tužniji, sve manje šeće Rajskim vrtom. Kako je sveznajući odmah mu bi jasno da Adamu treba društvo. Za Njega, koji može sve, nađe On brzo rješenje: uspava Adama, izvadi mu jedno rebarce, iz njega mu napravi družicu i imenuje je Eva.
Ugledavši divno biće, Adam se odmah razvedri, no Psihijatar, poznavajući žensku ćud, upozori oboje da ni slučajno ne beru plodove s Drveta spoznaje dobra i zla što ga bješe posadio na Početku.
„Kakvo to drvo spominješ dragi Oče?“, uputa Adam koji ga do sada uopće nije primijetio.
„Eno, ono tamo, s divnim plodovima jabuka!“, reče Eva prije nego što je Sveznajući uspio riječ prozboriti.
„Da to“, nadoveže se Onaj Koji Stvara, „i da mu niste ni prilazili“, reče strogo i ostavi ih same.
* * *
Ne prođe ni nekoliko dana, a Eva se spanđa s nekakvom Zmijom što se ovila oko Drveta. Riječ ovamo, riječ onamo, nagovori Zmija Evu da ubere jabuku. Žena ko žena, ne može izdržati od znatiželje, ubere jednu nadajući se da joj Bog to neće uzeti za zlo.
Otac kao svaki otac ne voli da se njegove zapovijedi ne slušaju, prvi bračni par dobije nogom u guzicu i bi izbačen iz Raja. I to baš u trenutku kad je Adam navršio prvih 25 godina života.
Život
I sve bi bilo dobro da u tom svijetu izvan Lijepe naše, nije život bio postavljen, onako više na kapitalističkim principima, gdje se, da bi se živjelo, moralo bogami i dobro zapeti.
I upre naš Adam kao Konj ne bili nešto stekao.
Nije mu bilo lako, ali upornim radom priskrbi kućicu, nešto zemlje na kojoj proizvodiše hranu, Eva mu izrodi nasljednike o kojima se također trebalo brinuti. Sve to naš Adam konjskim radom pregrmi, djeca se doškolovala, čak se i zaposlila. Približi se Adam 50-tim, godinama koje mu je poklonio Pas, sav sretan kako će sad malo predahnuti, poigrati se s unucima, posjećivati sinove; kako to već ide u snovima.
Uglavnom, nadao se tretmanu kućnih ljubimaca te vrste.
No, brus. Sad su djeca bila u godinama Konja, morala raditi da priskrbe sredstva za život za sebe i nasljednike (pa i za Adamovu mirovinu), a Adama, isluženog konja, pomalo tretirali kao olinjalog psa. Adam se trudio da ih shvati, ali ipak pasji život mu je sve teže padao. Osjećao se nepotrebnim, usamljenim, odbačenim. I u takvom raspoloženju prođu te pasje godine i evo ga u 75. na pragu četvrtog kvartala: majmunskim godinama.
Ulaskom u taj period života sve se teže kretao, ništa više nije mogao raditi, a nije mu se baš ni dalo; što da radi kad ne zna koliko će još živjeti. Počele su boleštine, izbjegavao je društvo običnih ljudi, počeo se družiti samo s – doktorima!!!
Više vremena je provodio u čekaonicama ambulanti, bolničkim krevetima nego kod kuće, nosio pelene, zubi mu poispadali, zubala žuljaju, leđa bole, noge otkazuju, sve teže hoda uspravno, već pomalo koristi i štap prilikom hodanja. A što je najgore, primjećuje da mu se, kad ga vide, podsmjehuju ili čak otvoreno smiju, govoreći: „Vidi onog starog majmuna, što uopće izlazi iz kreveta!“
Prolazile su tako godine posljednjeg kvartala njegovog života. Bog je održao svoje obećanje, doživio je stotu, a onda se naglo približio kraj.
Epilog
Ležeći na samrti, posljednja misao mu je bila kako je Bog Otac ipak imao pravo kad mu je dodijelio samo 25 godina života. Bile su to jedine godine koje je proživio kao Čovjek. Možda bi čak i ostao u Raju, uživao punim životom i umro mlad, lijep i zdrav.
A onda ugleda Njegovo lice i začuje pomalo tužan glas:
„Adame, upozorio sam te, ali me nisu poslušao!“
Potom se na Adamove oči spusti tama.
18.08.2018. u 08:16 •
11 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2018 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
