„Hoćemo li danas u Varaždin?“ pomalo neodlučno upita jučer bolja polovica.
„Dobra ideja“, rekoh, „da vidimo kako traju priprema za Špancirfest!“
I tako se uputismo u barokni grad da nakon poduljeg vremena, ponovo napunimo pluća 'baroknim' zrakom.
'Naporna' vožnja nas je dobrano 'izmorila' pa smo došavši u grad parkirali auto na gotovo praznom Banus placu i krenuli u šetnju. Sutra neće biti mjesta ni za iglu.
Prvo naša obvezatna štacija, klupa ispred vodoskoka uz HNK. Sjedim tako, slušam šum vode i uživam gledajući mlazove što skaču u vis, kad započne 'koncert' zvona varaždinskih crkvi u čast i slavu Velike Gospe.
“Ajd, da snimim video i pokušam teleportirati na blog po prvi put“, pomislih. Evo prvijenca (otvaranje linka traje neko vrijeme)
Kad nas je na klupi obasjalo sunce, uputismo se u šetnju parkom Vatroslava Jagića kojemu spomenik stoji na ulazu i taj predivni park.
V. Jagić, hrvatski slavist (Varaždin, 6. VII. 1838 – Beč, 5. VIII. 1923., pokopan u Varaždinu).
Malo podalje od V.J., ne tako davno, niknuo je novi hotelsko-ugostiteljski objekt Park Boutique Hotel, zamijenivši restoran istog imena u koji sam često išao na 'gablec' u vrijeme dok sam radio u Varaždinu.
Ugledavši to zdanje prvi put odmah sam pomislio na Piramidu muzeja Louvre u Parizu. Ona mi je u početku djelovala kao prst u oko unutar stare jezgre. Kao i Piramida, tako mi je u početku djelovao i ovaj objekt u okruženju starih građevina. Sad mi više ne odskače toliko, ni Piramida ni hotel.
Jučer je u restoranu bila organizirana roštiljijada povodom Gospinog blagdana. I dok smo mi sjedili na klupi do nas su dopirali mirisi roštilja. Ubrzo su, međutim, postali intenzivni pa smo se digli i krenuli dalje.
Blizu parka, iza Varaždinske katedrale, zanimljiv je prostor za blagovanje na otvorenom. Ponukao me na snimanje stalak za note, na kojem umjesto notnog papira, stoji jelovnik. Iza njega stolovi za uživanje u 'glazbi' iz gastronomskih 'nota'.
Prolazeći kraj poznatog meteorološkog stupa sjetih se kako sam na njegovim instrumentima učio prve pojmove o meteorološkim veličinama dok sam još kao klinac s 5,6 godina dolazio u posjet barbi.
Odmah do stupa, jedan od mnogih artefakata koji će krasiti Varaždin tijekom Špancirfesta. Uz njega slična kreacija ali na Trgu Miljenka Stančića u blizini Starog grada. Nostalgija za vremenima kad je Varaždin slovio kao 'grad bicikla' (a bez automobila)?
Kad je već blagdan Velike Gospe, red je posjetiti i Varaždinsku katedralu. Nismo ulazili, bila je dupkom puna, čak se stajalo i vani. Ljudima preostaje još samo da čekaju spas s Neba.
Slika Katedrale je poznata, pa sam umjesto nje fotkao ploču Biskupskog ordinarijata i ispod nje ploču da je tu bila Isusovačka gimnazija. Lampaš i o njega obješena košarica cvijeća daju svečani 'štimung'.
Što će ovo na kraju krajeva biti, vidjet ćemo kad sve bude gotovo. Jedan se prolaznik pitao kako će to izgledati kad padne kiša i zapuše jak vjetar. Možda je organizatorima Vakula obećao lijepo vrijeme pa ne brinu brigu.
Čakovčani vješaju kišobrane, Varaždinci stope. Meni su kišobrani ljepši.
Jučer su uličice bile bez prolaznika, štandovi prazni, kiosci zatvoreni. Sutra će biti sasvim druga slika. Supruga gleda utonula u misli…
Tek za informaciju koliko je bilo sati kad smo šetali gradom. Naravno, sat pokazuje pravo sunčano vrijeme a ne ovo službeno, 'ljetno'.
Ivan Meštrović izradio je ukupno tri spomenika Grguru Ninskom, prvi je prvotno bio postavljen u Splitu, a dvije godine kasnije preseljen je na Franjevački trg u Varaždinu 20. rujna 1931. godine.
Prvijenac je, dakle, u Varaždinu iako je onaj u Splitu puno poznatiji.
Na Trgu starih zanata nađosmo ovu šivaću mašinu na kojoj su se, navodno, šivali šeširi. Šeširđija je, nažalost, otišao na 'kavicu' pa nismo mogli provjeriti da li je informacija točna.
Put nas je doveo do tzv „Kruga radosti“. Ime je ispisano na četiri jezika. Fotkao sam na hrvatskom.
Supruga je stala u krug. Ona je uvijek radosna pa nema opasnosti da čarolije nestane, što bi se vjerojatno dogodilo da sam u krug stao ja.
Put, okićen cvjetnim sanducima, vodio nas je dalje prema već spomenutom Trgu Miljenka Stančića...
…gdje kao da je već počeo Špancirfest. Gostiju ko 'rusa'. Što će tek biti kroz slijedećih deset dana.
Naš se obilazak bližio kraju kad smo naletjeli na ovaj simpatični dućančić suvenira, sve originalne rukotvorine. Na prozoru skroz desno vidio sam nešto i rekao supruzi da mi to kupi za skorašnji 75. rođendan. Učinila je to.
Vratismo smo se kući. Kako je već bilo kasno za pripremu ručka, supruga je otišla kući skuhati 'umjetnu' juhu, a ja sam otišao u 'Međimursku hižu' po porciju ćevapa (dosta za nas dvoje). Na ulazu sam sreo vjenčanu kunu u njezinu sestru koje su upravo odlazile kući nakon što su ručale meni koji prikazuje slika. I to svaka po porciju!
Na kraju da vam otkrijem 'tajanstveni poklon'. Majica sa slikom Starog grada Varaždina i vrećica u kojoj je bila upakirana.
U buduće ću svaki put, ako to dopusti vrijeme, kad odemo udahnuti 'barokni' zrak obući ovu 'baroknu' majicu.
