vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

petak, 19.09.2025.

Lustracija

Lustriralo te, kume
- reče jedan zločinac usput drugome u okružju časnih i poštenih ljudi.
Kakav ideal; lustracija;
zapravo se radi samo o tome da treba provoditi zakon!

Jer, ne lažimo se:
i ubijanje Tatjane i Marije Ševo,
ili ubojstva bez suđenja
nad junacima pjesama Petra Gudelja,
ili zatvaranje na nekoliko godina stotina bedastih dječaka
- što su u gluho doba noći nakon svadbi, kada sav oprez i mudrost pozaspu a ostane samo muška drčnost i nevolja, sa pola ili jednim promilom alkohola - vikali o vilama i banovima ili nekim velikim albanskim državama –
bilo je zločin.

To što je nešto naredio Stane Dolanc iz viceva s Titom, nožem i vilicom,
ne daje legitimitet nekom nedjelu.
Nemojte sada dalje pitati ništa o Jugoslaviji
i o tome kakva je to bila država; jer što bi se o tome moglo reći:
država kao država.

Idemo mi radije o našoj Hrvatskoj i o lustraciji;
mnoge stalno svrbi ta tema;
pa trpe od lustracije do poetske imaginacije.
Povlači se žuđena lustracija kroz našu povijest evo već tridesetipet godina
kao magla nad Podcintarnicom
pa zanosi i zamajava pošten svijet svojim sirenskim zovom:
eh, da smo lustrirali, sad bismo na konju bili.

Jadno kazneno pravo; da li je ikada sanjalo o tome
kako će dospjeti u pjesme
zajedno s jednim od najvažnijih svojih pravila;
s pravilom o zabrani retroaktivnosti
i o tome da se progoniti smije samo za ono
što je u vrijeme počinjenja bilo određeno kao nedjelo.

Nullum crimen sine lege - nulla poena sine lege!

Ova je zemlja - slažu se svi - takva kakva jest zato što u njoj nije bilo lustracije.
Naravno da jest; i još više: naravno da nije bilo lustracije.
Možete li je zapravo uistinu zamisliti s lustracijom?

Vjerujem da nema časna i poštena čovjeka
koji bi imao išta protiv toga
da se zakoni provode jednako prema svima.
Što sve to onda uistinu znači?

Pa, može značiti samo jedno i jedino:
da je spora i neučinkovita pravda jedna obična nepravda,
i da je jedini trenutak kada se lustracija u Hrvatskoj
– a i bilo gdje drugdje – mogla provesti,
onaj čas kada je to u prvom trenu bilo moguće.

Tada – i nikada više.

Mačeve gnjeva iz toka na sunce; pjenu higijene na usne; čistoću u stihove!

19.09.2025. u 07:31 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.