penetenziagite

srijeda, 20.06.2018.

Gorskim kotarom

Te subote morali smo u pet popodne biti u Novom Vinodolskom, vezano uz državno natjecanje puhačkih orkestara, pa smo odlučili dan iskoristiti za usputni posjet lijepim mjestima Gorskog kotara. Kako je prethodnu noć i sve do samog polaska padala kiša, odustali smo od većeg hodanja i odlučili se za posjet Delnicama i Golubinjaku, te je plan potom bio cestom za Novi spustiti se na more.
Delnice se odupiru općoj propasti malih gradića uzrokovanoj iseljavanjem jednostavno činjenicom da su blizu mora i na putevima koji k njemu vode, pa još uvijek ima mnogo zainteresiranih ljudi za ljepote ovog pitomog i nedalekog kraja.
U šumi Golubinjak bili smo davno, davno, još kada nismo imali niti automobil, pa smo odlučili iskoristiti vrijeme oko podneva, kada su se oblaci razišli, a suncem okupane krošnje ostale šumiti burom na vrhovima.
Staza od ulaza u park vodi kružno te se kroz nekih sat vremena lagane šetnje može uživati u miru i tišini stoljetnih goranskih šuma isprepletenih nevjerojatnim oblicima krša, spilja, ledara i visokih stijena. Naravno, na kraju je neizostavan posjet Kraljici jeli, impoznatnom drvu starosti preko 250 godina, visoko preko 35m i promjera oko metar i pol.
Nakon posjeta čarobnom Lokvarskom jezeru sa vizurom Risnjaka (zavjet da ćemo i taj izlet ponoviti, makar od Vilja), spuštamo se prema Fužinama i lijepom umjetnom jezeru Bajer, kao stvorenom za šetnju u hladovini šuma koje ga okružuju. Šetnja do šetnje, hodanje do hodanja, pa čovjek i ogladni, a mi smo ovaj puta odlučili povjerovati pričama o Vagabundinoj kolibi, te preko predivnog ličkog polja (sjajne vizure oblaka u kontrastu tamne visoke trave) uputiti se cestom koja iz Fužina preko Liča vodi za Bribir i dalje za Novi Vinodolski.
Vagabundina koliba dosegnuta je tako tek iza dva popodne, pa nije bilo govora o tome da se popnemo barem na obližnji Zagradski vrh, a kamo li na Viševicu, ali vjerujem da će nas barem gurmanski doživljaji, ako ne već i sama volja za penjanjem, ponukati da takvo što ponovimo. Naime, radi se o planinarskom domu sa restoranom; cijene su umjerene ali je jelo sjajno; odlučili smo isprobati ono što već odavna jedemo i kod kuće – namaz od medvjeđeg luka, popečke od koprive, pečeno povrće i gljive, dinstani ječam i slične majstorije… Najdraža se ipak odlučila za divljač u umaku… Sjajan doživljaj, za pamćenje.
Nakon dobrih sat i pol uživanja u ovim delicijama spuštamo se prema moru i iskorištavamo predivan pogled sa vidikovca iznad Bribira.