vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 14.05.2018.

Život u kuhinji



Žene održavaju red u svijetu, glas su razuma, produžena ruka majke prirode.

Tako i moja Najdraža: sad kad smo na pragu starosti, ma već u fotofinišu, traka je pala unutra, i kad bi ovako zdravi, bogati, složni, sa prosječno tek triest-četrdeset kila zajedno preko bmi-ja u pogodi čiju korist, mogli u slozi i tišini i ljubavi navečer trusiti pune tapere mišanci sa mladim lukom i rotkvicama, hodati satima mrakom šuma, držeći se za ruke i ramena isprepleteni onako potpuno, doživotno, bršljanski, i puniti trbine vodama sa mentom i narančama, da zavaramo glad, Ona sve to baca niz rijeku i trati sate i sate uz miksere i blendere i drobilice i pravi te čizkejke i kreme i bijele šećere u sumrak muti /da, dragi?, ne mogu te čuti/, da bi nam ta ljepota krčila žile i ubrzavala dah i vukla nas u tu mračnu, slatku, tustu, ljepljivu mekoću.

Lijepo mi je umirati s Tobom, velim joj u pauzama dviju faza tih čudesnih tvorbi, lud, trom i pospan od svega, a ona me pogleda očima sjajnim od dobrote i brige za mene, ovlaš, kroz osmijeh, pa utone dalje u tu uzvišenu rabotu.

Statistika svemira ne treba dugovječne, mršave i gladne hodače i žene su u tom poslu vjerne izvršiteljice nužnoga.



P.S. Post je moj prošlotjedni komentar s drugog bloga kojeg samovoljno pejstam ovdje. Reciklirajući samog sebe kao vrhunski autoritet, molim za oproštaj zbog naprasnog forsiranja neupitnosti. Jer, naime, što: tema je još neupitnija :)))

Pozdrav svima, i najte kaj zameriti.

14.05.2018. u 10:09 • 16 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.