penetenziagite

petak, 30.09.2016.

Ispod Medvedgrada

Jedan od najjednostavnijih, ali vrlo zanimljivih izleta na Medvednici, pogodan za malo jaču šetnju nakon radnog dana, jest odlazak iz Šestina do Medvedgrada.

U Šestinama krećemo od restorana Šestinski lagvič, gdje se s lijeve strane ceste ispod kapelice nalazi svojevrstan vrlo osebujan daljinar...

Staza započinje čedesetak metara uzbrdo, par metara iza Lagviča, gdje slijeva ulazimo u šumu i nekad strmijim a nekad položitijim usponom za nekih pola sata dolazimo do ceste Medvedgrad-Lukšić (tradicionalno odmorište ne panjevima), a potom još za par minuta uspona izlazimo sa sjeveroistočne strane kod ulaza u utvrdu. Skrenuo bih pažnju na to da na putu ima dosta oboljelog korijenja hrastova, što može biti problem pri silasku po mraku, ako nemate osvjetljenje (najbolje onu baterijsku lampicu od par kuna za na glavu).

Ispod Medvedgrada, kraj ulaza...

Nakon što sam se malo osunčao, osušio i nagledao prema svim stranama...

... spuštam se prema prijevoju Glog, važnom raskrižju: desno cesta za Lukšić, dolje Kraljičin Zdenac, gore prema Grafičaru, polulijevo prema Risnjaku...

Odlazim dalje ravno dolje prema Kraljičinom Zdencu. Stotinjak metara iznad je lijepa Lugareva kućica, uvučena malo od ceste, okružena drvećem i pjevom ptičica; nekad smo tamo znali papati dobre kobase s pečenim krumirima ili sir i vrhnje za male novce, ne znam je li i sada tako, morat ću izviditi pa javim :)

Obzirom na to da je već kasno, prigrizao sam nešto iz ruksaka na brzinu, uživajući u žuboru potočića Kraljevca na klupici uz izvor...

... a onda spust tzv. poučnom stazom koja uz potok vodi nazad do Lagviča; na nekim mjestima, iako je cesta s druge strane, stvarno je dojam kao da si negdje ispod Komne ili na sličnim mjestima; zaista Medvednica nudi ljudima predivne stvari na par minuta udaljenosti... odabereš svoj tempo; moje je pravilo udah na nos i dok možeš tako, nema potrebe stajati, nego polako gore...

Kraljičin Zdenac je stari dom u kojem mi je nekako najljepše unutra zimi, kada pucketa vatra u kaminu, dok - kada je toplo - valja iskoristiti spokoj šume...

Nakon četrdesetak minuta i zaobilaženja odrona na stazi vraćamo se natrag na početak kod Lagviča, ovaj put s druge strane ceste koja od vrha silazi prema Šestinama (sada je zatvoren dio ispod Zdenca do Šestina, pa se mora obilazno preko Gloga i Lukšić, koliko vidim, ali najbolje izguglajte...).

"Poduhvat" je kao stvoren za ove još malo duže, tople jesenske a radne dane ako se može poslije posla skočiti navečer i ušićariti par sati za prirodu... nisam bio jedini, dapače. Ili prepručam subotu, nedjelju ne jer je za moj ukus previše ljudi.

Tada se može od Medvedgrada produžiti lijevo stazom čini mi se br. 11 za Risnjak (popis staza nalazi se na stranici Parkd prirode Medvednica, a sve je do u detalje opisano u nastrnici Hrvatskog Planinarskog Saveza).

I ne zaboravite da u planini treba uvijek imati cipelu koja štiti gležanj i ima nabore na potplatu, zatim bar litru vode po glavi i (bar ljeti) makar najtanje duge rukave i nogavice ili presvlaku. Što se tiče odjeće, meni uvijek najbolje posluže stare trenirke ili majice, iskorišteni školski ruksaci i slična "markirana" roba, bitno je da ne steže ili da ne onemogućava lagano kretanje i da nema rupa :)))

Posljednja slika teško će prenijeti osjećaje kojima si ispunjen na povratku... crkvica i groblje u Šestinama u sumrak...

30.09.2016. u 09:25 • 18 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 26.09.2016.

Od baroka do etno punka (nedjelja u Zagorju)

Jučer je na repertoaru Varaždinskih baroknih večeri bio predivan koncert barokne glazbe ansambla Camerata Garestin i to u neobičnom terminu za kavu u 11 sati na Starom gradu.

Kako poštujem izvođače i koncerte, nisam ni pokušavao izvući mobitel za slikanje da ih ne ometam na par metara udaljenosti, snimajući u hd rezoluciji u sebi :)

Trebalo je, da bi se još pogledala i izložba u Galeriji Stančić, krenuti rano, dok su zagorski bregi između Začretja i Lepoglave, oko Radoboja, bili okupani maglom, a bome već i hladnoćom.

Nakon ubave šetnje Varaždinom, stižemo do dvorca ljepotana.

Poslije ručka (nije mi ni na pamet palo izvaditi mob i slikati, njam) i povratka, odlučili unisono (budući da su gojze uvijek u gepeku :) ne propustiti na takav dan Medvednicu, pa smo sasvim slučajno odabrali Risnjak. A kad tamo... Cinkuši... :) Njih sigurno nije smetalo da sam ih snimio, pa još ovako, s leđa, u prolazu... Vama snapshot, a meni video, imate sigurno boljih na jubitou :)... iako sam ih se izdovoljio prije tri tjedna na Ljetu na Štrossu, bili su tada ono baš - fenomenalni, njih nikada nije naodmet čuti... pogotovo u ovako opuštenoj atmosferi nedjelje popodne na planinarenju...

Poslije je još kao pravi desert pao i mladi mošt iz ruksaka od slučajno naišlog kolege, pa su ruke malo drhtale a i spuštao se mrak... davno nisam dočekao sumrak kod Kraljičinog u šumi...

26.09.2016. u 09:42 • 17 Komentara • Print • # • ^