vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

četvrtak, 10.07.2014.

Ja hodam zemljom promrzlih sjena
gdje čovjeku čovjek na tjeme skače
iz nekog davnog, prijesnog vremena
i urla pri tome od sreće, dapače.

Na klupi uz brezu sad skitnica leži
gdje su pod velom proljetne sjene
darivali cjelov što s usana bježi
u muk tople noći - da nikad ne svene…

No iza naših umornih vjeđa
još uvijek ljudi isprepliću ruke
i grlice vruća popodneva pletu:

mog snenog čuvstva to čvrsta je međa -
mekog i bujnog bršljana ležaj
u našem hladnom i gladnom svijetu.

10.07.2014. u 21:23 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.