Spirale
|
Gledaćemo rijeke kako teku u zlatnu zoru Putovaćemo bosonogi po suvoj zemlji voljećemo se kao drveće i kao shume i planine voljećemo se ko nebo Sutra će bit riječ iz nekog stranog jezika jučer će bit riječ koja se svaki dan iznova zaboravi pićemo vodu sa potoka kraj izvora pićemo život jedno drugom s usana Duše stisniće nam se u grumen pijeska, što ćemo ga, ko dica, valjat u ruci da bi ga nestašno bacili u zrak, da se raspe i da nas vitar otpuše u novo proljeće |
