Gledaćemo rijeke kako teku
u zlatnu zoru
Putovaćemo bosonogi po suvoj zemlji
voljećemo se kao drveće i kao shume i planine
voljećemo se ko nebo
Sutra će bit riječ iz nekog stranog jezika
jučer će bit riječ koja se svaki dan iznova zaboravi
pićemo vodu sa potoka kraj izvora
pićemo život jedno drugom s usana
Duše stisniće nam se u grumen
pijeska, što ćemo ga, ko dica, valjat u ruci
da bi ga nestašno bacili u zrak, da se raspe
i da nas vitar otpuše
u novo proljeće
Post je objavljen 05.07.2021. u 12:44 sati.