Uvođenjem neprikladnog, neprirodnog i nelogičnog morala stvaraju se neminovne moralne devijacije. Za te devijacije je kriv neadekvatan moral, da se razumimo, a ne ljudi koji se pronalaze u kategorijama datih devijacija. Uvođenjem religijskog morala se od malena dica potiču na perverzije. Npr religija zabranjuje mastrubaciju i smatra ju grijehom. Ti ko dite, kad iđeš na ispovid moraš bit dobar prid fratron i razmišjanje o tome da je grijeh to što mastrubiraš ti već uvodi devijaciju na prirodnu potrebu koju svaki čovik ima, na potrebu da se samozadvoljava. Tim i takvim moralom se ditetu nabija kajanje za sasvim prirodno ponašanje i potiskivanje takvog ponašanja, prirodnog, ko što reko, more dovest do devijacija poput egzibicionista i slično. Sve jer nisu moogli normalno razvit svoju seksualnost normalno i prirodno. Patrijarhalni vjerski moral također na ženu stavlja teret za svje seksualno ponašanje, puno stroži nego kad su u pitanju muškarci. Žena koja promine više partnera je bludnica, dok je muškarac frajer. Također, kao još jednu devijaciju, naveja bi celibat koji se nameće katoličkim svećenicima. Da takav moral nije prirodan pokazuju i nađena groblja male dice koje su časne rađale a kojima su oci bili svećenici. Kao još jednu devijaciju bi moga navest procentualno velik broj pedofila među katoličkim svećenicima. Također, vjerski moral homoseksualne osobe tretira kao grešne, što nije bezazleno, uzevši broj homoseksualaca koji su vjernici i koji se kaju zbog svoje vlastite prirode. Isto važi za transrodne osobe. U kontekstu ovoga svega, ja smatram liberalni moral i liberalniju vrstu etike superiornu ovom iz tradicionalnih religija i patrijarhalnih sredina. Mislim da je puno zdravija i prirodnija nego naše 'tradicionalne obiteljske vrijednosti'. Također, nije sve iz vjerskog morala loše, ali dosta toga jest. Uvođenjem neprirodnog standarda za moral, ono prirodno postaje 'devijantno'.
|
