sve što napišem
zvuči patetično
zato ću poeziju ostaviti
za druga vremena
ponavljam niske udarce
sad bi mi dobro došle
eskivirane lekcije
iz škole zabranjenog
Odlazim u vreli dan opterećen iskustvom, koje mi ne može pomoći. ali i to samo ono samo govori, potpuno nebitno u današnjoj storiji, uspješnost pada ovisi o tome, jesam li se opet precijenio u visini, kojom smijem koračati, hrabroo unazad.
U stvari dva ispunjena dana, iako smo na neki način malo izbačeni iz zone komfora. Kad ne bih ludio zbog očiju ,sve bi bilo perfektno. Prekjučer su nas iznenadili prijatelji iz Australije, bilo je super, ali sam zasad odlučio više ne pisati o dojmovima kako se vani živi, mislim uspoređivati države. Pisat ću o onom jučer.
Pisao sam već, štoviše objavljivao dosta fotografija, o drugaričinoj bivšoj učenici, koja je doktorirala na Cambridgeu. Neki se možda i sjete posta o druženju u mom bivšem stanu u potkrovlju, koje sam obilno, kao i video vezu s njom, dokumentirao fotografijama. Ludi dani.
Jučer smo se našli i družili u parku blizu svetišta na Trsatu, i Jin je imao kujicu za druženje, na kraju nas je i mrak prevario.
Cijeli život se tražila i još se traži, karijera joj je išla u različitim smjerovima, sad će možda upisati još jedan fakultet, djeluje dovoljno mlađahno i energično,Cambridge, akademska karijera u SAD-u, zatim Havaji, priznanja jedino nema kod kuće, a zanimljive su mi bile neke sličnosti u obiteljskim detaljima, s onim kakve je Galaksija na svom blogu opisivala.
Ona sad radi na privatnoj gimnaziji u Milanu, predaje engleski, ravnatelj je podržava i ima punu slobodu kreiranja planova i programa i rada po svome. Zvuči idilično, ali sad, barem meni, slijede iznenađenja. Kao prvo rad iscrpljuje, ali i ispunjava, odjeljenja su velika, neki smjerovi broje i po više od 30 učenika po odjeljenju, što je po našim i uopće europskim standardima daleka prošlost. Ima i jedno odjeljenje manje od 20, informatičkog usmjerenja, po broju bi se reklo olakšanje, ali šipak, uglavnom muško odjeljenje i dosta djece, kako ona kaže, s certifikatima, ona je doktorirala jezik, govori tečno više njih, sad već ima problem naći odgovarajući termin na hrvatskom, mene je i to malo zabavljalo, mi u žargonu takve , kojih je sve više, zovemo "s papirima" , lijep izraz za one s raznim poremećajima.
Zanimljivo je bilo sve od početka, od ulaska u taj razred, u kojem su rijetki nastavnici izdržavali dulje od par mjeseci, te su i nju učenici dočekali kao prolaznu nepogodu. Na početku je u nemogućoj atmosferi ulazila, uz neobična upozorenja prije, u pratnji simpatičnog ravnatelja. Ni u kom slučaju nije im smjela okretati leđa, a nipošto se naginjati ni sprijeda ni straga, tu je bilo i nadarene, kao i djece s dosjeima, jedna cura, koja ju se posebno dojmila, s izrezanim rukama, par pokušaja suicida. No u biti je postojao neki sklad među njima i ona se uklopila, istina s posebnim rasporedom sjedenja ;). To je život, kaže, u usporedbi sa stalnom uzlaznom akademskom karijerom, koja je na čekanju.
Jedan dio privatnog života provodi u jako zanimljivoj ekipi, u kojoj su kreatori torbica, parfema, odjeće i ostalog najpoznatijih modnih kuća, pričala je o nekima, svatko je udren na svoj način. Njihovo poslanje je, kao što je netko na talijanskom upotrijebio izraz, a mi na hrvatskom preveli, biti glasnogovornica ljepote, te se u tom smislu sad misli dalje usavršavati. Trenutno provodi vrijeme ovdje i na otoku na godišnjem odmoru, poput svakog prosječnog stranca.
Dvije stvari koje se primjećuju kod mene kao sigurni znakovi starenja su navedeni u naslovu. Povukao sam, odnosno spremio, jutros objavljeni post, koji je Lastavica već komentirala. Štp se događalo? Odlučio sam ipak dodati u post link na x.com, koji dokazuje iznenađujuću tvrdnju iz njega. Link gađa u prazno, odnosno nema više ni teksta ni ilustracija. Pokušavam ciljano "bingati", ništa slično na netu. Odustajem i idem na mail, ima pošte, Microsoft me obaviještava da sam na gmail računu potrošio prostor za sigurnosnu pohranu u oblacima. Brišem neke filmove, a onda odlučujem i odjaviti post ovdje. Ne trbaju mi više kontroverzni postovi zarad priznanja par preostalih blogera. I Jin je naprasno prekinuo šetnju, iako još uopće mije bilo zavrućilo. Post se zvao ""Sport, seks i politika", tema Erancuska, nogometna repka i izbori, te seks i prljava kampanja u SAD-u, eto, pa tko želi nek se misli ;).
Malo sam gledao u sve te papire
Kao da se išta kužim
Svu tu administraciju mojih poslova
Sažetu na šest stranica s obje strane.
Malo sam gledao u sav taj život
Kao da se išta kužim
Sve te fotografije i filmove mojih iživljavanja
Stanu na jedan prosječni cede.
Sad me već i word ispravlja
Ne piše se cede, CD već prolazi
To je taj život.
Ne gledam utakmice na nogometnom prvenstvu, jednu jesam i bolje da nisam, ali nužno ponešto pročitam, preveliki su naslovi za preskočiti. Tako sam u Zeitu pročitao kako je Portugal umalo izgubio od Slovenije i neobičnu analizu utakmice. Slovenci su najbolju priliku za iznenađenje imali u produžecima, kad se svaka greške skuplje plaća, kad je slovenski mladac pobjegao 20 godina starijem, inače pouzdanom braniću 41. godišnjem Pepeu, ali srećom za Portugal nije realizirao darovanu šansu. Ipak, konstatira komentator, protiv Francuske će Pepeu biti znatno lakše, najbolji francuski napadač Mbappe samo je 16 godina mlađi.
"Svako jutro u pola pet, ja odlazim na toalet", pjeva cigo na uho mom razdrljenom prijatelju staklastog pogleda i prepoznatljivog osmijeha u dalekom kanadskom Torontu. Slavi recimo odlazak u mirovinu uz autentični orkestar za vjenčanja i sprovode, a u pozadini žamor i cijukanje. Gledam video koji mi je poslao i prisjećam se, ja sam ga u Rijeci u nekoj birtiji na rivi devedeset i neke ispratio na daleki put nekamo daleko, gdje će i ostati. Ne znam koliko smo rundi popili prije odlaska tog broda ili katamarana, sjećam se kako je govorio, jebote dečko, al smo mi tamo (u Bosni, Varešu) bili naivni, ja sam izabran za partijskog sekretara, kad se savez komunista odavno raspao, a nitko nam nije imao to reći. U Kanadi su se, kak mi je javio, svi odmah zaposlili kod tog dobrotvora Kikaša ili kako se već zvao, moj drug je zasnovao obitelj, dobio kći, on najveći faker naše generacije. Međutim brzo je batalio te emigrantske krugove i iako fakultetski obrazovan građevinski inženjer završio na birou pa prekvalifikaciji. Tu mi je poslao fotku sa zgodnom crnkinjom, kaže uzajamno se pomažemo, nije lako u tuđini. Objavljivao je fotke s litarskom kriglom piva, kaubojskim šeširom na glavi i natpisom u pozadini Oktoberfest, tek poslije na chatu je napisao da bavarski sajam svake godine gostuje u Torontu. Zadnje prije ovog videa smo se čuli kad je zbog skandala s maloljetnicom njihov gradonačelnik dao ostavku, bio je ljut, jest konzervativac, al brate, nema takvih poštenih tamo, studentica, komad, falio joj koji dan do osamnaest, pa jebote, ne piše joj na čelu da je ranije krenula u školu.
Išli smo u isti gimnazijski razred, tulumarili u podrumskim prostorima školskog foto kluba, sad smo eto na kraju puta, netko ga i zvanično kako spada slavi, nekome ni ne pada na pamet takvo nešto...
< | srpanj, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |