ponedjeljak, 09.11.2020.

Pad berlinskog zida



Ni obljetnice niti povijest me pretjerano ne zanimaju. Ipak kad si svjedok povijesti možda se treba osvrnuti s par riječi. Te 1989. sam bio stipendist u Leipzigu gdje je upornim demonstracijama ponedjeljkom srušen socijalistički režim. Svi koji su ga na ulici rušili otišli su brzo u zaborav i vlast su preuzeli oni iz novoformiranog CDU-a kojih nigdje nije bilo kad je grmilo. Od samog početka stipendije bilo je zanimljivo, prvi dan su nam Slovenke, iako je još postojala Jugoslavija, jasno dale do znanja da s nama komuniciraju isključivo na njemačkom jeziku, ja sam prosvjedovao što je među novinama iz naših domovina i beogradsko nacionalkomunističko glasilo Politika, pozvan sam na razgovor i za dva dana ju je zamijenila Borba.
U Berlinu nisam bio u ključne dane, na današnji je pao zid i svi koji su prešli na zapadnu stranu su dobio po sto zapadnih maraka kao poklon dobrodošlice u konzumeristično društvo. Svi su bili euforični u to vrijeme. Par godina kasnije smo po nalogu Goethe instituta nas troje intervjuirali ljude iz istočnih djelova nekad podjeljenog grada, i rezultati su iznenadili nalogodavce, većina nije bila zadovoljna novoizborenom slobodom. I ja sam bio iznenađen, nisam ni slutio što će mi se još izdešavati u "slobodnoj" Hrvatskoj.
18:07 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.