utorak, 17.03.2020.

Laganini



Danas laganini nakon jučerašnjeg prestresnog dana, na kraju sam i prvi put u karijeri pao s lopte na kojoj sjedimo, danas samo testiram predmet u svim razredima u kojima predajem, već su se skoro svi učenici lajkovima javili, osim četvrtih razreda, ali njih baš ni nema ni na redovnoj nastavi. Uspio sam sedam dana prije roka dobiti lijek koji trebam, vidim da su u nekim državama počeli i sa zabranama kretanja, pa što ja znam, tek kad sam zadovoljan došao doma, shvatio sam, imam zalihe toaletnog, ali nemam pijače, nikad od mene logističara.
Shvatio sam i to da smo u Europi dva najugroženija intelektukca od corone Žižek i ja, on ima tik da su mu prsti često uz nos, a ja malo malo pa brišem uglavnom bespotrebno nos platnenom maramicom, no očito, nekima se ne može pomoći. Henry Millera ne volim, al sam od njega upamtio onu da su intelijgentniji ljudi oni koji češće pišaju, pa sam to zadovoljno prihvatio, iako nisam ni izbliza toliko inteligentan kao u vremenima kad sam pio pivo.
Sunce je vani i odmah smo nekako optimističniji...
11:33 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.