ponedjeljak, 16.03.2020.

Potkapacitiranost



Jučer je bio zadnji dan opuštanja, danas je jutro ispalo mnogo stresnije nego što sam i ja očekivao, samo šokovi. Navodni hakerski napad, ne mogu do još par učenika kojih nemam za testiranje sustava, carnet webmail pao. Imam srećom alternativne sustave obavještavanja razreda, dvije minute do najavljenog sata razrednika su digli sustav. Blizu sam škole pa sam ostao doma, komuniciram s učenicima preko instagrama, a njega imam samo na svom laptopu. Poslije, kad je sve uspjelo, i sad su svi u razredu, sam išao do škole, jer takva je suluda odluka da se moramo pojavljivati u društvu, kod mene, stotinjak ljudi. Primjećen sam i to je najbitnije. Usput sam igrom slučaja sreo poznatog riječkog hakera, mog bivšeg učenika, jednom je srušio stranicu i bivšeoj blog štetočini, kaže, ne znam ponoviti riječ, nikakav napad nego ovo iz naslova, kaže da sustav iako zanimljivo postavljen, ne ovisi o jednom poslužitelju, relativno lako rušiti, al on sad ima kći i ženu i to mu više nije zanimljivo, a ovo nije bilo ni rušenje.
Moram pohvaliti školske informatičarke, ne mogu vjerovati kako su hladnokrvne bile cijelo vrijeme i istovremeno slale sve potrebne informacije, herojice današnjeg dana.
16:23 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.