Jučer smo zbilja bili ljuti shvativši koliko nam je taj corona virus ograničio izbor kretanja vikendom. Na kraju sam ja odabrao ZTC, trgovački centar oko koga ima mogućnosti za šetnju Jina i mene, a drugarica unutra može nabaviti potrebne namirnice. Jin tu inače ima jednu kujicu, koju gazdarica drži nevezanu, i jučer se zaletila na njega, pa se okrenula na leđa znajući da on nema ništa protiv lizanja. Gazdarica je dojurila, nije me prepoznala niti mog psa, ispričala se zbog besramnice i dodala :"Zašto ne idete u centar, znate da to smijete?" Objasnio sam joj da znam, al draže nam biti na svježem zraku. U polušali sam dodao, i njemu prija ambijent, uvijek obavi nuždu na travnjaku uz crkvu. Žena je panično zavapila, nadam se da barem počistite, ja naravno gospođo, ona nastavi, pop se jako ljuti kad s psima idemo tim travnjakom, tu je instalirao kamere i pokazao nam neke snimke. Obuzeo me bijes, sad će me rulja linčati jer sam išao tim kao njegovim travnjakom. Podsjetilo me to na jedno davno iskustvo, bili smo na barci i cure su se pred Košljunom, otokom na kojem su meni simpatični franjevci, bacile u more. Prišla nam je druga barka, na kojoj su bili mladi fratri, valjda pripravnici, tu količinu uvreda na račun cura ne pamtim, uglavnom oskrvnule su svojom besramnošću sveti otok, nas je bilo dvojica i nismo mogli cure zaštitilti od srećom samo verbalne agresije nedojebanih klinaca.
Ma nek se svi jebu, svuda nek postavljaju bodljikave žice kad se već mogu tako ponašati u ovoj državi.
|