Jučer mi se ponovo smučilo moje rodno mjesto, ovaj put ne ljudi, nego činovnici što rade u njemu, fotkao sam, možda bude neki post, ali ne vikendom, vikendom furam pozitivu. U Kraljevici smo svratili na ponovno najbolju pizzu u kraju. Budući da su porcije velike uzeli smo jednu popola, pršut, sir, artičoke, moja polovica s gorgonzolom, drugaricina bez, izvrsno kao u vremenima kad se znalo i pisalo da je tu najbolja pizza u državi, zatim su se opustili i jedno vrijeme nisu bili baš na najboljem glasu, ali eto, došli valjda pameti, ta mala mjesta zimi mogu privlačiti ljude samo kvalitetom.
Slijedi birokratski pakao u Krku, tim ljudima izgleda nitko ne smije reći da su tu radi stranki, a ne demonstracije svojih moći. Nepogrešivo se godinama pretvaraju u Kafkinu gamad. Drugarica je izašla uzdrmana dok sam ja s Jinom vani čekao, ali voljna za daljnu borbu, naravno, drugi put.
Ništa, išli smo vidati rane u Casa del padrone. Kako ne pijem kavu, a ni preskupo pivo kao dama za susjednim stolom teška srca sam se odlučio za inače odlične francuske kremšnite, koštaju 20 kuna, al torte su još znatno skuplje. Kod plaćanja iznenađenje, baš taj kolač je danas na akciji i stoji 10 kuna, naravno nigdje ne piše, kaže drugarica, da je znala i ona bi naručila.
Lijep je sunčan dan, barem to, po cijelom Krku se ruši i gradi. Zanimljivo, na gradilištu na rivi cura koja komandira bez šljema, tko bi kvario frizuru.
Jin je na kraju bio i u moru, aparat nije htio okinuti i ostali smo i bez dokumentiranja tog događaja. Skeptici oko knjižare na otvorenom o kojoj sam s radošću pisao bili su u pravu, knjižnica je poharana, ima samo jednu knjigu i to Kabalu, ne znam što je ta knjiga bandi manje vrijedna. Valjda negdje otkupljuju papir na kile pa su sve neselektivno opustošili.
|