Na prelazu iz jedne u drugu godinu pročitao sam i zbirku priča Kristen R. gornjeg naslova. Vrlo neujednačena zbirka, tri priče izuzetno dobre, jedna sasvim dobra, tri loše potpuno nečitljive, par prosječnih. Autorica očito odlično razumije život i međuljudske odnose, nigdje kod spisateljica nisam vidio tako životno opisane muške likove, svaki s nekom svojom karakterističnom greškom i izraženom osobnošću, uglavnom ne baš naročiti u seksu, ne pamtim slične književne junake, beskompromisno razotkriva i žene, antologijski su npr. opisane tri prijateljice i razvoj njihova odnosa od djetinjstva do zrelosti. Zato je prava šteta kad počne koketirati sa znanstvenom fantastikom, magijom i sličnim područjima, dosadna je, a ima i jednu potpuno nečitku priču koju je nemoguće i pratiti.
Spavamo na niskom i našem Jinu, koji nikad nije pretjerano žudio za krevetom, se to ovaj put svidjelo, od ranih dana je češće asketski spavao na tvrdom i nije se baš vezivao za svoj krevetić, ovdje je nešto drukčije.
Jučer mi je privukao dio kućne apoteke domaćina, opa, zanimljivo, nisam znao da se taj dio industrije već i kod nas prilično razvio.
Opet se predvečer pucalo, nadam se će se ratnici pomalo umoriti, nevjerojatno kako su dosadni i naporni tako blesavi.
|