srijeda, 10.07.2019.

Pred put



razmišljam o vremenu kad sam pisao pjesme
to mi je išlo glatko, riječi su klizile
poput ruku po ženskim tijelima
poput ljubavi koje su bile najveće.

razmišljam o vremenu kad sam u zrcalu pratio
tko će me zagrliti s leđa
i reći prekrasno je bilo sinoć
a ja nisam znao što to, samo slutio.

razmišljam o vremenu kad sam putovao
ljubeći daljine i zalaske sunca
nezabilježene u mojim pjesmama
jer ja sam pisao samo o tucanju i ševi.

razmišljam o vremenu kad su mi govorile
najbolji si, jebote ti si najbolji
a samo smo se međusobno hrabrili
nesigurni i nespretno spetljani.

razmišljam o vremenu kad sam još mislio
život će se kad tad kako tako dešifrirati
mi ćemo odraditi svoju misiju
i smisleno ćemo ponosni otići.

jebote kako sam bio naivan
koje sam gluposti pisao i mislio
koje sam budale proglašavao vilama
kako je laž bila prekrasna.

život je jednostavno proza
puž bez kućice.
09:44 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.